A glavari levita bijahu: Hašabja, Šerebja i Ješua, sin Kadmielov, te njihova braća nasuprot njima, da hvale i zahvaljuju prema zapovijedi Davida, čovjeka Božjega, straža nasuprot straži.
A glavari levita bijahu: Hašabja, Šerebja i Ješua, sin Kadmielov, te njihova braća nasuprot njima, da hvale i zahvaljuju prema zapovijedi Davida, čovjeka Božjega, straža nasuprot straži.
Matanija, Bakbukja, Obadja, Mešulam, Talmon i Akub, vratari, čuvali su stražu u spremištima na vratima.
Ovi bijahu u dane Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, te u dane upravitelja Nehemije i Ezre, svećenika i pisara.
A pri posvećenju jeruzalemskoga zida potražili su levite iz svih njihovih mjesta da ih dovedu u Jeruzalem, kako bi u radosti proslavili posvećenje, sa zahvalama i pjesmom, s cimbalima, harfama i citrama.
I sabraše se sinovi pjevača iz područja oko Jeruzalema i iz netofatskih sela,
Ovi bijahu u dane Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, te u dane upravitelja Nehemije i Ezre, svećenika i pisara.
Ti bijahu za vremena Joakima sina Isusa sina Josedekova i za vremena Nemije kneza i sveštenika Jezdre književnika.
אֵלֶּה בִּימֵי יוֹיָקִים בֶּן יֵשׁוּעַ בֶּן יוֹצָדָק וּבִימֵי נְחֶמְיָה הַפֶּחָה וְעֶזְרָא הַכֹּהֵן הַסּוֹפֵֽר
'E.leh bi./Mei yo.ya.Kim ben- ye.Shu.a' ben- yo.tza.Dak u./vi./Mei ne.chem.Yah ha./pe.Chah ve./'ez.Ra' ha./ko.Hen ha./so.Fer
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovi u danima Jojakima sina Ješue sina Jocadakova i u danima Nehemije upravitelja i Ezre svećenika pisara"
1. Ovi u danima Izvornik: אֵלֶּה בִּימֵי ['ele biymey] Gramatika: Pokazna zamjenica 'ele (ovi) u spoju s prijedlogom b (u) i množinom imenice yom (dan) u status constructusu (dani od). Značenje: Izraz služi kao povijesni i književni okvir koji zaključuje prethodni popis i povezuje navedene osobe s određenom povijesnom epohom. Postavlja jasan kronološki temelj za događaje i rodoslovlja.
2. upravitelja Izvornik: הַפֶּחָה [hapecha] Gramatika: Imenica stranog podrijetla, posuđena iz akadskog (pāḫatu), ovdje upotrebljena s određenim članom 'ha'. Značenje: Označava Nehemijinu službenu sekularnu titulu namjesnika pod perzijskom vlašću. Pokazuje uspostavu civilne i političke uprave u obnovljenoj Judeji.
3. svećenika pisara Izvornik: הַכֹּהֵן הַסּוֹפֵֽר [hakohen hasofer] Gramatika: Dvije imenice koje stoje u apoziciji uz ime Ezra, obje nose određeni član. Riječ 'sofer' je particip aktivni kal glagola safar (pisati, brojati). Značenje: Ezra ujedinjuje dvije ključne uloge: nasljedni duhovni autoritet (svećenik) i stručnost u proučavanju Zakona (pisar/književnik). Ovo utjelovljuje novi teokratski ideal židovske zajednice koja se temelji na proučavanju Tore. Imena: - Jojakim [יוֹיָקִים / yoyakiym] (osoba) Znači: Jahve podiže / Jahve uspostavlja Tvorba: Teoforično ime tvoreno od prefiksa 'Yo-' (skraćeno od Jahve) i glagola 'qum' (podići, uspostaviti). Promjena imena: Druga verzija istog imena je Jehojakim (Yehoyaqim) s punijim oblikom Božjeg imena.
- Ješua [יֵשׁוּעַ / yeshu'a] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Ime tvoreno od elemenata 'Yeho' (Jahve) i korijena 'yasha' (spasiti). Promjena imena: Ješua je poslije-egzilski, skraćeni oblik imena Jošua (Yehoshua). Redovito se koristi u knjigama Ezre i Nehemije.
- Jocadak [יוֹצָדָק / yotsadak] (osoba) Znači: Jahve je pravedan Tvorba: Teoforično ime složeno od božanskog elementa 'Yo-' (Jahve) i korijena 'tsadak' (biti pravedan). Promjena imena: Također zabilježeno u duljem obliku Jehocadak (Yehotsadak).
- Nehemija [נְחֶמְיָה / nechemya] (osoba) Znači: Jahve tješi Tvorba: Teoforično ime tvoreno od korijena 'nacham' (utješiti) i sufiksa '-ya' (Jah, skraćeno od Jahve).
- Ezra [עֶזְרָא / 'ezra'] (osoba) Znači: Pomoć / Jahve pomaže Tvorba: Ime potječe od hebrejskog ili aramejskog korijena 'azar' (pomoći). Promjena imena: Smatra se skraćenim (hipokorističkim) oblikom punijeg teoforičnog imena Azarja (Azaryahu) - 'Jahve je pomogao'.
Ovaj stih služi kao povijesni sažetak i vremenska odrednica (kolofon) kojom se zaključuje opsežan popis svećeničkih i levitskih obitelji nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Pisac smješta cjelokupnu navedenu duhovnu aristokraciju u specifično razdoblje djelovanja dvaju iznimno bitnih vođa: Nehemije i Ezre.
Stih pritom suptilno ukazuje na novu, dvojnu strukturu moći u post-egzilskoj judejskoj zajednici. S jedne strane je Nehemija kao civilni, politički upravitelj (peha) postavljen od strane Perzijskog Carstva, a s druge Ezra kao svećenik i pisar koji utjelovljuje vrhovni duhovni autoritet utemeljen na poučavanju Tore. Obojica su djelovala usklađeno kako bi obnovili i zidine Jeruzalema i duhovni identitet izraelskog naroda.