Glavari naroda nastaniše se u Jeruzalemu, a ostatak naroda baci ždrijeb kako bi doveli jednoga od desetorice da stanuje u Jeruzalemu, svetome gradu, a ostalih devet da ostane u drugim gradovima.
Glavari naroda nastaniše se u Jeruzalemu, a ostatak naroda baci ždrijeb kako bi doveli jednoga od desetorice da stanuje u Jeruzalemu, svetome gradu, a ostalih devet da ostane u drugim gradovima.
I narod blagoslovi sve ljude koji se dragovoljno ponudiše stanovati u Jeruzalemu.
A ovo su poglavari pokrajine koji su se nastanili u Jeruzalemu. A u gradovima Judeje nastanili su se, svatko na svom posjedu u svojim gradovima: Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi slugu Salomonovih.
A u Jeruzalemu nastaniše se neki od sinova Jude i od sinova Benjamina. Od sinova Jude: Ataja, sin Uzije, sina Zaharije, sina Amarje, sina Šefatje, sina Mahalalela, od sinova Faresovih.
I Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina.
A ovo su poglavari pokrajine koji su se nastanili u Jeruzalemu. A u gradovima Judeje nastanili su se, svatko na svom posjedu u svojim gradovima: Izrael, svećenici, leviti, netinci i sinovi slugu Salomonovih.
Ovo su glavari zemaljski koji se naseliše u Jerusalimu, a po ostalijem gradovima Judejskim nastaniše se svaki na svojem našljedstvu po gradovima svojim Izrailjci sveštenici i Leviti, Netineji i sinovi sluga Solomunovijeh:
וְאֵלֶּה רָאשֵׁי הַמְּדִינָה אֲשֶׁר יָשְׁבוּ בִּירוּשָׁלִָם וּבְעָרֵי יְהוּדָה יָֽשְׁבוּ אִישׁ בַּאֲחֻזָּתוֹ בְּעָרֵיהֶם יִשְׂרָאֵל הַכֹּהֲנִים וְהַלְוִיִּם וְהַנְּתִינִים וּבְנֵי עַבְדֵי שְׁלֹמֹֽה
ve./'E.leh ra.Shei ha./me.di.Nah 'a.Sher ya.she.Vu bi./ru.sha.Lim u./ve./'a.Rei ye.hu.Dah ya.she.Vu 'ish ba./'a.chu.za.T/o be./'A.rei./Hem Yis.ra.'El ha./ko.ha.Nim ve./ha/l.vi.Yim ve./ha./ne.ti.Nim u./ve.Nei 'av.Dei she.lo.Moh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ovi poglavari pokrajine koji prebivahu u Jeruzalemu i u gradovima Jude prebivahu čovjek u posjedu svom u gradovima njihovim Izrael svećenici i leviti i netinejci i sinovi slugu Salomonovih"
1. poglavari Izvornik: רָאשֵׁי [ra'shey] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, nalazi se u status constructus (vezanom stanju). Dolazi od korijena 'rosh' koji doslovno znači glava. Značenje: U društvenom smislu označava vodeće ljude, plemenske ili obiteljske vođe. Ovdje ističe autoritet i odgovornost aristokracije povratnika iz sužanjstva za organizaciju novog života.
2. pokrajine Izvornik: הַמְּדִינָה [hamediyna] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini s određenim članom. Potječe od aramejskog korijena 'din' koji znači suditi ili vladati. Značenje: Ova posuđenica u kasnijem biblijskom hebrejskom označava administrativnu provinciju. Povijesno se odnosi na Judeju, koja je tada bila tek mala provincija (Jahud) pod vlašću Perzijskog Carstva.
3. prebivahu Izvornik: יָשְׁבוּ [yashvu] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), treće lice množine od korijena y-sh-v. Primarno označava radnju sjedenja, nastanjivanja ili prebivanja. Značenje: U kontekstu obnove nakon babilonskog egzila, ovaj glagol nosi snažan osjećaj trajnog utemeljenja i ponovnog puštanja korijenja u Obećanoj zemlji, ispunjavajući Božja obećanja o povratku.
4. u posjedu svom Izvornik: בַּאֲחֻזָּתוֹ [ba'achuzato] Gramatika: Imenica ženskog roda 'achuzah' s prijedlogom 'be' (u) i posvojnim sufiksom za treće lice jednine muškog roda. Dolazi od glagola 'achaz', što znači zgrabiti ili držati. Značenje: Označava trajni, neotuđivi zemaljski posjed obitelji, dobiven Božjom raspodjelom zemlje u doba Jošue. Riječ podsjeća da zemlja pripada Bogu koji ju narodu daje u trajnu baštinu.
5. netinejci Izvornik: וְהַנְּתִינִים [vehanetiyniym] Gramatika: Imenica muškog roda u množini s određenim članom i veznikom 'vav' (i). Gramatički je to pasivni particip nastao od korijena n-t-n, koji znači dati. Značenje: Doslovno se prevodi kao 'dani' ili 'posvećeni'. Odnosi se na posebnu grupu hramskih slugu (robova) koji su bili predani levitima kako bi obavljali pomoćne fizičke poslove oko Hrama. Imena: - Jeruzalem [יְרוּשָׁלִַם / Yerushalayim] (grad) Znači: Temelj Šalema ili Grad mira Tvorba: Ime je vjerojatno sastavljeno od sumersko-akadskog 'uru' (grad) ili zapadnosemitskog 'yarah' (postaviti temelj) i imena kanaanskog božanstva 'Shalem'. Kasnije se riječ reinterpretirala kroz prizmu korijena 'shalom', pa je postao poznat kao Grad mira.
- Juda [יְהוּדָה / Yehudah] (pokrajina) Znači: Neka je hvaljen (Jahve) Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'y-d-h' (hvaliti, zahvaljivati), s ugrađenim skraćenim teoforskim elementom (Božjim imenom). Tekst objašnjava: U Postanku 29,35 Lea nakon rađanja četvrtog sina kaže: 'Ovaj put hvalit ću (odeh) Jahvu', izravno povezujući njegovo ime s činom zahvalnosti.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori ili On se bori s Bogom Tvorba: Ime je kovanica koja se sastoji od glagola 'sara' (boriti se, ustrajati) i riječi 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,29 anđeo s kojim se Jakov hrvao objašnjava ime: 'Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio.' Promjena imena: Patrijarhu je ime promijenjeno iz Jakov ('onaj koji drži za petu' / varalica) u Izrael. Promjena označava njegovu preobrazbu u osobu koja je nadvladala prepreke kroz duhovnu borbu te postala ocem izabranog naroda.
- Salomon [שְׁלֹמֹה / Shelomo] (osoba) Znači: Njegov mir ili Mirotvorac Tvorba: Tvoreno je od korijena 'sh-l-m' koji označava mir, zdravlje i cjelovitost, s dodanim pronominalnim ili hipokorističnim sufiksom. Tekst objašnjava: U 1. Ljetopisa 22,9 Bog prorokuje Davidu o rođenju sina: 'Ime će mu biti Salomon (Šelomo), a ja ću dati mir (šalom) i spokoj Izraelu u njegove dane.' Promjena imena: U 2. Samuelovoj 12,25 prorok Natan dječaku daje ime Jedidja (Jahvin miljenik), pokazujući Božju naklonost nakon grijeha s Bat-Šebom, no u povijesti ostaje trajno zapamćen po imenu Salomon.
Ovaj stih (iz Nehemije 11,3) služi kao važan povijesni uvod u proces demografske obnove i utvrđivanja Jeruzalema nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. On oslikava društvenu strukturu u kojoj su se provincijski poglavari dragovoljno ili odlukom kockom odlučili preseliti u sveti grad kako bi ga obnovili i obranili, dok je većina naroda, uključujući levite, svećenike i hramske sluge, ostala na svojim drevnim obiteljskim posjedima u provinciji Judeji.
Teološki, stih spaja dvije snažne teme: kontinuitet štovanja Boga i pravo na Obećanu zemlju. Nabrajanje vjerskih redova potvrđuje da je obnova kulta u potpunosti povezana s pred-babilonskom tradicijom kralja Salomona, dok sintagma 'svatko u svom posjedu' potvrđuje vjernost Jahve koji ponovno smješta svoj narod na njihovu vjekovnu baštinu. Ovime se stvara ravnoteža između važnosti sakralnog središta (Jeruzalema) i Božjeg blagoslova izlivenog na cijeli teritorij provincije.