Svih levita u Svetome gradu bijaše dvjesto osamdeset i četiri.
Svih levita u Svetome gradu bijaše dvjesto osamdeset i četiri.
A vratara, Akuba, Talmona i njihove braće, čuvara na vratima, bijaše stotinu sedamdeset i dva.
A ostatak Izraela, svećenici i leviti, bijahu u svim gradovima Judeje, svaki u svojoj baštini.
Netinci stanovahu u Ofelu, a Siha i Gišpa bijahu nad Netincima.
A nadglednik levita u Jeruzalemu bijaše Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina, od sinova Asafovih, pjevača u službi Kuće Božje.
A ostatak Izraela, svećenici i leviti, bijahu u svim gradovima Judeje, svaki u svojoj baštini.
A ostatak naroda Izrailjeva, sveštenika, i Levita bješe po svijem gradovima Judinijem, svak na svom našljedstvu;
וּשְׁאָר יִשְׂרָאֵל הַכֹּהֲנִים הַלְוִיִּם בְּכָל עָרֵי יְהוּדָה אִישׁ בְּנַחֲלָתֽוֹ
u./she.'Ar Yis.ra.'El ha./ko.ha.Nim ha/l.vi.Yim be./khol 'a.Rei ye.hu.Dah 'ish be./na.cha.la.T/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ostatak Izraela, svećenici, leviti, u svim gradovima Jude, čovjek u baštini svojoj."
1. i ostatak Izvornik: וּשְׁאָר [ush'ar] Gramatika: Veznik 'vav' (i) uz imenicu 'she'ar' (ostatak, preostali dio) u konstruktnom stanju. Veže se za sljedeću riječ kako bi označio pripadnost. Značenje: Označava preživjele ili preostale stanovnike izgnanstva. Ovo je čest i važan teološki motiv u Bibliji koji ukazuje na onaj dio naroda koji preživljava nevolje i čuva vjernost Bogu.
2. svećenici, leviti Izvornik: הַכֹּהֲנִים הַלְוִיִּם [hakohaniym halviyim] Gramatika: Dvije imenice u množini s određenim članom 'ha'. Stoje u asindetskoj vezi, odnosno bez veznika između njih. Značenje: Ističe dvije važne skupine religijskog vodstva zadužene za hramsku službu i podučavanje naroda. Njihova prisutnost izvan Jeruzalema osigurava duhovnu brigu za cijeli narod na čitavom teritoriju.
3. u svim gradovima Izvornik: בְּכָל עָרֵי [bekhal 'arey] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s riječi 'kol' (sve), nakon čega slijedi množina imenice 'ir' (grad) u konstruktnom stanju ('arey). Značenje: Ukazuje na široku disperziju povratnika diljem judejskog teritorija. Normalan život se obnavlja ne samo u religijskom centru, nego i u svim ostalim, manjim mjestima.
4. čovjek u baštini svojoj Izvornik: אִישׁ בְּנַחֲלָתֽוֹ ['iysh benachalato] Gramatika: Imenica 'iysh' (čovjek, svaki) s prijedlogom 'be' (u) i imenicom 'nachala' (nasljedstvo, baština) na koju je vezan pronominalni sufiks trećeg lica jednine. Značenje: Naglašava ponovnu uspostavu poretka i sigurnosti nakon kaosa egzila. Svaki pojedinac i obitelj se vraćaju na zemlju koju im je Bog dao kao neotuđivo, trajno vlasništvo. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / on se bori s Bogom Tvorba: Ime se sastoji od glagolskog korijena 'sara' (boriti se, ustrajati) i teoformnog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32:28 daje objašnjenje: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si'. Promjena imena: Patrijarh Jakov (Ya'akov) dobio je ime Izrael nakon noćnog hrvanja s Bogom/anđelom na Penuelu, nakon čega je ime prešlo na cijeli narod.
- Juda [יְהוּדָה / yehuda] (pokrajina) Znači: Neka je hvaljen (Bog) / Onaj koji slavi Tvorba: Korijen imena usko je povezan s glagolom 'yada' (zahvaljivati, slaviti, hvaliti) u kombinaciji s božanskim imenom. Tekst objašnjava: Postanak 29:35 opisuje kako Lea nakon rođenja svog četvrtog sina kaže: 'Ovaj put ću hvaliti Jahvu', i stoga mu daje ime Juda.
Ovaj stih (koji se nalazi u Nehemiji 11:20) sažima sliku društvene i duhovne obnove naroda nakon dugog i teškog povratka iz babilonskog sužanjstva. Dok su se neki posvetili životu, obnovi zidina i hramskoj službi u samom svetom gradu Jeruzalemu, tekst jasno naglašava da je ostatak naroda nastanio ostale gradove diljem Judine zemlje. Time se izbjegla prevelika centralizacija i omogućilo oživljavanje cjelokupnog povijesnog teritorija.
Frazem povratka 'svakog čovjeka u njegovu baštinu' nosi duboki teološki naboj ponovnog uspostavljanja božanskog poretka i vraćanja obećane zemlje narodu. On označava mir, sigurnost i milost Božjeg saveza, budući da obitelji ponovno mogu preuzeti svoju djedovinu. Prisutnost svećenika i levita u provinciji ukazuje i na decentralizaciju duhovnog vodstva, što je narodu osiguravalo poučavanje u Zakonu i očuvanje identiteta u svakodnevnom životu na selu i u manjim gradovima.