Nehemija 10,20 — Knjiga Nehemijina

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Magpiaš Mešulam Hezir"

1. Magpiaš Izvornik: מַגְפִּיעָשׁ [magpiy'ash] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod jednina. Značenje: Ime jednog od izraelskih glavara koji su svojim pečatom potvrdili obnovljeni savez s Bogom. Popis ovih imena bilježi povijesnu autentičnost obnove Izraela.

2. Mešulam Izvornik: מְשֻׁלָּם [meshulam] Gramatika: Particip pasivni (Pual) korijena š-l-m (שָׁלַם), muški rod jednina, rabljen kao vlastito ime. Značenje: Ime je bilo iznimno popularno u poslijeegzilskom razdoblju. Teološki označava osobu koja je u miru s Bogom, dovršena u Njemu, ili kojom je Bog nagradio obitelj nakon gubitka.

3. Hezir Izvornik: חֵזִיר [cheziyr] Gramatika: Imenica muškog roda jednine, rabljena kao vlastito ime. Značenje: Zanimljiva je upotreba imena nečiste životinje (svinje) kao osobnog imena vođe zajednice. To ukazuje na to da su se u drevna vremena imena životinja često davala iz zaštitnih (apotropejskih) razloga. Imena: - Magpiaš [מַגְפִּיעָשׁ / magpiy'ash] (osoba) Znači: ubojica moljaca ili pošast od moljaca Tvorba: Pretpostavlja se da je složenica od korijena nagaf (udariti, pošast) ili maggefah (pošast) i riječi 'aš (moljac).

- Mešulam [מְשֻׁלָּם / meshulam] (osoba) Znači: nagrađen, dovršen, pomiren Tvorba: Izvedeno iz korijena š-l-m (mir, potpunost, nadoknada), u pasivnom participu označava onoga koji je učinjen potpunim ili je uzvraćen.

- Hezir [חֵזִיר / cheziyr] (osoba) Znači: svinja, vepar Tvorba: Izravno preuzeta hebrejska riječ chazir (חֲזִיר), koja znači svinja ili divlja svinja.

Ovaj se kratki stih (Nehemija 10:20 u standardnim prijevodima) sastoji isključivo od popisa triju vlastitih imena: Magpiaš, Mešulam i Hezir. Radi se o izraelskim glavarima i vođama naroda koji su, zajedno s upraviteljem Nehemijom i svećenicima, stavili svoj pečat na pisani dokument – obnovljeni savez sa svojim Bogom nakon povratka iz babilonskog sužanjstva.

Njihovo uvrštavanje u kanonski tekst svjedoči o važnosti pojedinačne i obiteljske predanosti u povijesnoj i duhovnoj obnovi jeruzalemske zajednice. Sama imena odražavaju raznolike aspekte svakodnevnog života i kulture tog vremena; dok Mešulam nosi duboko teološko značenje mira i ispunjenja pred Bogom, Magpiaš i Hezir svjedoče o prastaroj semitskoj praksi davanja imena po životinjama ili prirodnim pojavama s opisnom ili zaštitnom svrhom, nadilazeći kasnije konotacije o ritualnoj čistoći.