Harif, Anatot, Nebaj,
Harif, Anatot, Nebaj,
Magpijaš, Mešulam, Hazir,
Mešezabel, Sadok, Jadua,
Pelatja, Hanan, Anaja,
Hošea, Hananija, Hašub,
Mešezabel, Sadok, Jadua,
Mesizaveilo, Sadok, Jadva,
מְשֵׁיזַבְאֵל צָדוֹק יַדּֽוּעַ
me.shei.zav.'El tza.Dok ya.Du.a'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mešezabel Sadok Jadua"
1. Mešezabel Izvornik: מְשֵׁיזַבְאֵל [mesheyzav'el] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod, jednina. Riječ je o teoforskom imenu u kojem je spojen aramejski glagolski oblik (šafel) s hebrejskom riječju za Boga (El). Značenje: Ime označava jednog od glavara naroda u povratničkoj židovskoj zajednici. Upotreba aramejskog korijena ukazuje na jezični utjecaj babilonskog sužanjstva iz kojeg je Bog izbavio svoj narod.
2. Sadok Izvornik: צָדוֹק [tsadok] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod, jednina. Nastala je kao poimeničeni pridjev izveden iz korijena koji označava ispravnost ili pravednost. Značenje: Iako je ovo ime najpoznatije po Davidovom velikom svećeniku, ovdje se odnosi na svjetovnog poglavara ili predstavnika obitelji koji je svojim pečatom potvrdio vjernost Zakonu. Odražava ideal pravednog života u savezu s Bogom.
3. Jadua Izvornik: יַדּֽוּעַ [yadu'a] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod, jednina. Po svom obliku to je pasivni particip (kal) poznatog hebrejskog glagola za znanje. Značenje: Označava trećeg poglavara u ovom nizu koji je zapečatio obvezu vršenja Božje volje. Ime nosi utješnu teološku poruku o čovjeku koji je 'poznat' Bogu, što u biblijskom smislu znači da je pod Njegovom posebnom skrbi i izabranjem. Imena: - Mešezabel [מְשֵׁיזַבְאֵל / mesheyzav'el] (osoba) Znači: Bog izbavlja / Bog spašava Tvorba: Tvoreno od aramejskog glagolskog korijena 'š-z-b' (izbaviti, spasiti) i hebrejske riječi 'El' (Bog).
- Sadok [צָדוֹק / tsadok] (osoba) Znači: Pravedan / Ispravan Tvorba: Izvedeno od hebrejskog korijena 'c-d-k' (biti pravedan, ispravan).
- Jadua [יַדּֽוּעַ / yadu'a] (osoba) Znači: Znan / Poznat (od Boga) Tvorba: Pasivni particip hebrejskog glagolskog korijena 'y-d-a' (znati, poznavati).
Ovaj kratki stih, preuzet iz Knjige Nehemijine (Neh 10,22), sastoji se isključivo od tri osobna imena: Mešezabel, Sadok i Jadua. Riječ je o popisu glavara naroda koji su, uz upravitelja Nehemiju i svećenike, stavili svoj pečat na pisani dokument kojim se povratnička zajednica nakon babilonskog sužanjstva svečano i pravno obvezuje na čuvanje Božjeg Zakona i obnovu Saveza.
Iako stih na prvi pogled izgleda kao puko nabrajanje, sama imena ovih vođa nose duboku teološku poruku koja odražava duh onoga vremena. Ime Mešezabel svjedoči o Božjem spasonosnom djelovanju i izbavljenju iz ropstva, Sadok podsjeća na imperativ pravednosti i obdržavanja Zakona, dok Jadua ukazuje na duboku, intimnu povezanost i činjenicu da Bog 'poznaje' i pazi na svoj narod. Kroz ova imena možemo iščitati duhovni program i nadu cijele zajednice koja ponovno gradi svoj život u Jeruzalemu.