Gospodine, po svoj Tvojoj Pravednosti, molim Te, neka se odvrati Tvoj Gnjev i Tvoja Srdžba od Tvoga grada Jeruzalema, Tvoje svete gore; jer zbog naših grijeha i bezakonja naših otaca, Jeruzalem i Tvoj narod na sramotu su svima u našoj okolici.
Gospodine, po svoj Tvojoj Pravednosti, molim Te, neka se odvrati Tvoj Gnjev i Tvoja Srdžba od Tvoga grada Jeruzalema, Tvoje svete gore; jer zbog naših grijeha i bezakonja naših otaca, Jeruzalem i Tvoj narod na sramotu su svima u našoj okolici.
A sada, Bože naš, poslušaj molitvu Svoga sluge i njegove prošnje. Neka zasja Tvoje Lice nad Tvojim opustošenim Svetištem, radi Gospodina.
Prikloni, Bože moj, uho Svoje i čuj, otvori oči Svoje i vidi naše pustoši i grad koji se zove Tvojim Imenom, jer svoje molbe ne prinosimo pred Tvoje Lice zbog svoje pravednosti, nego zbog Tvoga velikog Milosrđa.
Gospodine, čuj! Gospodine, oprosti! Gospodine, poslušaj i učini! Ne odgađaj, radi Sebe, Bože moj, jer je Tvoje Ime zazvano nad Tvojim gradom i nad Tvojim narodom.
Još sam govorio, molio se i priznavao svoj grijeh i grijeh svoga naroda Izraela, te iznosio svoju molbu pred Jahvu, svoga Boga, za svetu goru svoga Boga.
Prikloni, Bože moj, uho Svoje i čuj, otvori oči Svoje i vidi naše pustoši i grad koji se zove Tvojim Imenom, jer svoje molbe ne prinosimo pred Tvoje Lice zbog svoje pravednosti, nego zbog Tvoga velikog Milosrđa.
Bože moj, prigni uho svoje, i čuj; otvori oči svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime tvoje, jer ne pravde svoje radi nego radi milosti tvoje padamo pred tobom moleći se.
הַטֵּה אֱלֹהַי אָזְנְךָ וּֽשֲׁמָע פְּקַח עֵינֶיךָ וּרְאֵה שֹֽׁמְמֹתֵינוּ וְהָעִיר אֲשֶׁר נִקְרָא שִׁמְךָ עָלֶיהָ כִּי לֹא עַל צִדְקֹתֵינוּ אֲנַחְנוּ מַפִּילִים תַּחֲנוּנֵינוּ לְפָנֶיךָ כִּי עַל רַחֲמֶיךָ הָרַבִּֽים
ha.Teh 'e.lo.Ha/i 'a.ze.ne./Kha u./sha.Ma' pik.chah 'ei.Nei./kha u./re.'Eh sho.me.mo.Tei./nu ve./ha./'Ir 'a.Sher- nik.Ra' shim./Kha 'a.Lei./ha ki lo' 'al- tzid.ko.Tei./nu 'a.Nach.nu ma.pi.Lim ta.cha.nu.Nei./nu le./fa.Nei./kha ki 'al- ra.cha.Mei./kha ha./ra.Bim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Prikloni Bože moj uho svoje i čuj, otvori oči svoje i vidi pustoši naše i grad koji je nazvan ime tvoje na njemu, jer ne na pravednostima našim mi polažemo molitve naše pred lice tvoje, nego na milosrđima tvojim mnogim."
1. Prikloni Izvornik: הַטֵּה [ha.Teh] Gramatika: Hifil imperativ, drugo lice jednine od korijena נָטָה (natah - nagnuti, saviti, ispružiti). Označava uzročno djelovanje, dakle 'učini da se nagne'. Značenje: Slikovit prikaz Boga koji se 'saginje' ili 'naginje' svoje uho kako bi pozorno saslušao molitvu. Prikazuje iznimnu Božju bliskost, pažnju i nježnost prema vapaju svoga naroda.
2. pustoši naše Izvornik: שֹֽׁמְמֹתֵינוּ [sho.me.mo.Tei./nu] Gramatika: Imenica u množini sa sufiksom za prvo lice množine, od korijena שָׁמֵם (shamam - biti opustošen, razoren, zgrožen). Značenje: Odnosi se na fizička i duhovna razaranja Jeruzalema i Hrama. Predstavlja vizualni dokaz Božjeg suda nad grijehom Izraela koji Daniel sada u pokajanju iznosi pred Boga.
3. na pravednostima našim Izvornik: עַל צִדְקֹתֵינוּ ['al- tzid.ko.Tei./nu] Gramatika: Prijedlog עַל (na, zbog) uz imenicu u množini sa sufiksom, od korijena צָדַק (tzadaq - biti pravedan). Značenje: Jasno priznanje potpune ljudske nesposobnosti. Daniel naglašava da nikakva dobra djela ili ljudska zasluga ne mogu biti temelj za traženje i dobivanje Božjeg oproštenja.
4. mi polažemo molitve naše Izvornik: אֲנַחְנוּ מַפִּילִים תַּחֲנוּנֵינוּ ['a.Nach.nu ma.pi.Lim ta.cha.nu.Nei./nu] Gramatika: Glagol נָפַל (naphal - pasti) u Hifil participu (baciti, srušiti) spojen s imenicom za usrdne molbe (od korijena חָנַן chanan - biti milostiv). Značenje: Doslovno 'bacanje' molbi ukazuje na stav potpune poniznosti i bespomoćnosti. Molitelj je poput prosjaka koji se baca pred noge Vladaru, ovisan isključivo o Njegovoj milosti.
5. na milosrđima tvojim mnogim Izvornik: עַל רַחֲמֶיךָ הָרַבִּֽים ['al- ra.cha.Mei./kha ha./ra.Bim] Gramatika: Prijedlog עַל uz imenicu u množini רַחֲמִים (od רֶחֶם rechem - maternica) i pridjev רַב (rab - mnog, velik) s određenim članom. Značenje: Ovo je srž biblijske teologije milosti. Bog oprašta ne zbog onoga što čovjek jest, već isključivo zbog onoga što On jest - Bog dubokog, majčinskog suosjećanja i bezuvjetne ljubavi.
Ovaj stih iz Daniela 9:18 predstavlja vrhunac i teološko središte Danielove pokajničke molitve, savršeno sažimajući biblijski koncept spasenja i opravdanja. Daniel jasno postavlja oštar kontrast između ljudske potpune nezaslužnosti ('ne na našim pravednostima') i Božjeg savršenog, suosjećajnog karaktera ('nego na tvojim velikim milosrđima'). Njegova se molitva ne oslanja na ljudska postignuća niti na vjersku tradiciju, već vapi iz pozicije apsolutne ovisnosti o Bogu.
Time ovaj redak anticipira novozavjetno učenje o spasenju po milosti (Sola Gratia). Čovjek ne može zaraditi naklonost neba vlastitim dobrim djelima, već mora, poput Daniela, svoje 'molitve baciti' pred Božje lice, potpuno se pouzdajući u Božju vjernost Njegovom imenu i Njegovu neizmjernu ljubav. Spasenje i obnova uvijek su odgovor na to tko je Bog, a ne na to tko smo mi.