Kao što je napisano u Zakonu Mojsijevu, sva je ova nevolja došla na nas, a mi nismo umilostivili Lice Jahve, Boga našega, da se odvratimo od svojih bezakonja i spoznamo Tvoju Istinu.
Kao što je napisano u Zakonu Mojsijevu, sva je ova nevolja došla na nas, a mi nismo umilostivili Lice Jahve, Boga našega, da se odvratimo od svojih bezakonja i spoznamo Tvoju Istinu.
Jahve je bdio nad nesrećom i doveo je na nas, jer je Jahve, Bog naš, Pravedan u svim Svojim djelima koja je učinio, a mi nismo slušali Njegov glas.
A sada, Gospodine, Bože naš, koji si snažnom Rukom izveo Svoj narod iz zemlje Egipta i stekao Sebi Ime kakvo je danas, sagriješili smo, opako smo postupili.
Gospodine, po svoj Tvojoj Pravednosti, molim Te, neka se odvrati Tvoj Gnjev i Tvoja Srdžba od Tvoga grada Jeruzalema, Tvoje svete gore; jer zbog naših grijeha i bezakonja naših otaca, Jeruzalem i Tvoj narod na sramotu su svima u našoj okolici.
A sada, Bože naš, poslušaj molitvu Svoga sluge i njegove prošnje. Neka zasja Tvoje Lice nad Tvojim opustošenim Svetištem, radi Gospodina.
A sada, Gospodine, Bože naš, koji si snažnom Rukom izveo Svoj narod iz zemlje Egipta i stekao Sebi Ime kakvo je danas, sagriješili smo, opako smo postupili.
Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje Misirske rukom krjepkom, i stekao si sebi ime, kako je danas, zgriješismo, bezbožni bismo.
וְעַתָּה אֲדֹנָי אֱלֹהֵינוּ אֲשֶׁר הוֹצֵאתָ אֶֽת עַמְּךָ מֵאֶרֶץ מִצְרַיִם בְּיָד חֲזָקָה וַתַּֽעַשׂ לְךָ שֵׁם כַּיּוֹם הַזֶּה חָטָאנוּ רָשָֽׁעְנוּ
ve./'a.Tah 'a.do.Nai 'e.lo.Hei./nu 'a.Sher ho.Tze.ta 'et- 'a.me./Kha me./'E.retz mitz.Ra.yim be./Yad cha.za.Kah va./ta.'as- le./Kha shem ka/i.Yom ha./Zeh cha.Ta.nu ra.Sha.'e.nu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sada Gospodine Bože naš koji si izveo narod svoj iz zemlje Egipta rukom jakom i učinio sebi ime kao dana ovog, sagriješili smo, postupili smo opako"
1. Gospodine Bože naš Izvornik: אֲדֹנָי אֱלֹהֵינוּ ['adonay 'eloheinu] Gramatika: Spoj dviju titula za Boga. 'Adonay' je pluralis majestatis, dok je 'eloheinu' imenica u množini sa sufiksom 1. lica množine ('naš'). Značenje: Daniel ovim oslovljavanjem ne izražava samo štovanje Božjeg suvereniteta kao Gospodara, nego se poziva i na intimni, savezni odnos s Njim (Bože naš).
2. si izveo Izvornik: הוֹצֵאתָ [hotzeta] Gramatika: Glagol od korijena יָצָא (yatsa, izaći) u uzročnoj Hifil konjugaciji, perfekt, 2. lice jednine muškog roda. Značenje: Upotreba uzročne konjugacije naglašava da je Bog isključivi inicijator i provoditelj Izlaska; On je suvereno uzrokovao izbavljenje naroda iz ropstva.
3. rukom jakom Izvornik: בְּיָד חֲזָקָה [beyad chazakah] Gramatika: Imenica 'yad' (ruka, ženski rod) s prijedlogom 'be' (u/s) i pridjevom 'chazakah' (jaka, moćna). Značenje: Ovo je standardni starozavjetni antropomorfni idiom za Božju neodoljivu snagu i Njegovu dramatičnu intervenciju u povijest kojom lomi moć tlačitelja.
4. i učinio sebi ime Izvornik: וַתַּֽעַשׂ לְךָ שֵׁם [vata'as lekha shem] Gramatika: Glagol עָשָׂה ('asah, učiniti) u apokopiranom (skraćenom) Qal imperfektu s vav konsekutivnim, što preuzima funkciju narativne prošlosti. Značenje: Izraz označava stjecanje slave i vječnog ugleda. Spašavanjem Izraela, Bog je svijetu trajno objavio svoj karakter osloboditelja i vjernosti Savezu.
5. sagriješili smo, postupili smo opako Izvornik: חָטָאנוּ רָשָֽׁעְנוּ [chatanu rasha'enu] Gramatika: Dva glagola u Qal perfektu, 1. lice množine, nanizana asindetski (bez veznika). Korijeni su חָטָא (chata, promašiti cilj) i רָשַׁע (rasha, biti zao/kriv). Značenje: Asindetsko nizanje pojačava dramatičnost i težinu priznanja. Narod priznaje da nije samo 'promašio cilj' Božjeg zakona, već je svjesno, moralno kriv za opaku pobunu. Imena: - Egipat [מִצְרַיִם / Mitzrayim] (zemlja) Znači: dvije tjeskobe, dva tjesnaca ili dvije utvrde Tvorba: Dolazi od semitskog korijena m-tz-r koji označava granicu, tjesnac ili utvrdu, uz dodatak dualnog nastavka '-ayim' (što vjerojatno odražava povijesnu podjelu na Gornji i Donji Egipat).
Ovaj stih (Daniel 9:15) predstavlja ključnu točku prijelaza u Danielovoj molitvi pokajanja. Podsjećajući se na događaj Izlaska iz Egipta, Daniel priziva u sjećanje Božju povijesnu demonstraciju moći i vjernosti Savezu, koja Mu je donijela slavno "ime". Taj veličanstveni presedan izbavljenja postavlja teološki temelj za Danielov apel Bogu da ponovno intervenira i smiluje se u sadašnjoj krizi babilonskog sužanjstva.
Istodobno, stih donosi oštar i bolan kontrast između Božje pravednosti i narodne nevjernosti. Asindetsko nizanje glagola na samom kraju stiha izražava duboko, bezrezervno priznanje moralne krivnje. Daniel se u potpunosti poistovjećuje sa svojim narodom, priznajući da je upravo njihova opetovana pobuna raskinula onaj isti Savez koji ih je nekoć izbavio iz Egipta.