Gledao sam tada zbog zvuka velikih riječi koje je rog izgovarao; gledao sam sve dok zvijer nije ubijena, a njezino tijelo uništeno i predano plamenu ognja.
Gledao sam tada zbog zvuka velikih riječi koje je rog izgovarao; gledao sam sve dok zvijer nije ubijena, a njezino tijelo uništeno i predano plamenu ognja.
A ostatku zvijeri oduzeta je vlast, a produljenje života dano im je do vremena i roka.
Promatrah u noćnim viđenjima, i gle, s oblacima Neba dolazio je kao Sin Čovječji. On stiže do Pradavnoga i privedoše Ga pred Njega.
I Njemu bi dana Vlast, Slava i Kraljevstvo, te će Mu služiti svi narodi, puci i jezici. Njegova je Vlast vječna Vlast koja neće proći, a Njegovo Kraljevstvo neće biti uništeno.
Meni, Danielu, ožalosti se duh moj unutar tijela, a viđenja moje glave prestrašiše me.
Promatrah u noćnim viđenjima, i gle, s oblacima Neba dolazio je kao Sin Čovječji. On stiže do Pradavnoga i privedoše Ga pred Njega.
Vidjeh u utvarama noćnijem, i gle, kao sin čovječji iđaše sa oblacima nebeskim, i dođe do starca i stade pred njim.
חָזֵה הֲוֵית בְּחֶזְוֵי לֵֽילְיָא וַאֲרוּ עִם עֲנָנֵי שְׁמַיָּא כְּבַר אֱנָשׁ אָתֵה הֲוָה וְעַד עַתִּיק יֽוֹמַיָּא מְטָה וּקְדָמוֹהִי הַקְרְבֽוּהִי
cha.Zeh ha.Veit be./chez.Vei leil.Ya/' va./'a.Ru 'im- 'a.na.Nei she.mai.Ya/' ke./Var 'e.Nash 'a.Teh ha.Vah ve./'ad- 'a.Tik yo.mai.Ya/' me.Tah u./ke.da.Mo./hi hak.re.Vu./hi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gledajući bijah u viđenjima noći i gle s oblacima neba kao sin čovjeka dolazeći bijaše i do Drevnoga danā stiže i pred njega privedoše ga"
1. viđenjima noći Izvornik: בְּחֶזְוֵי לֵֽילְיָא [be.chez.Vei leil.Ya'] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) uz imenicu 'chezu' (viđenje) u množini status constructus i imenicu 'leleya' (noć) u određenom stanju. Značenje: Označava proročku viziju danu tijekom noći. To je čest okvir za božansku objavu apokaliptičkih i eshatoloških tajni unutar biblijske književnosti.
2. s oblacima neba Izvornik: עִם עֲנָנֵי שְׁמַיָּא ['im 'a.na.Nei she.mai.Ya'] Gramatika: Prijedlog 'im' (sa) uz status constructus množine 'anan' (oblak) i 'shamay' (nebo) u određenom stanju. Značenje: Oblaci su klasični starozavjetni teofanični motiv koji obično prati isključivo Jahvino pojavljivanje. Njihova prisutnost ovdje implicira izravan božanski autoritet lika koji dolazi.
3. kao sin čovjeka Izvornik: כְּבַר אֱנָשׁ [ke.Var 'e.Nash] Gramatika: Prijedlog 'ke' (kao) spojen s 'bar' (sin) u status constructus i aramejskom imenicom 'enash' (čovjek, ljudski rod). Značenje: U aramejskom idiomu označava ljudsko biće, nasuprot hibridnim zvijerima iz ranijih vizija. Ovo postaje temeljni mesijanski naslov u novozavjetnoj i ranoj kršćanskoj tradiciji.
4. Drevnoga danā Izvornik: עַתִּיק יֽוֹמַיָּא ['a.Tik yo.mai.Ya'] Gramatika: Pridjev 'attik' (star, drevan) u status constructus uz imenicu 'yom' (dan) u množini određenog stanja ('yomayya'). Značenje: Jedinstven božanski naslov u knjizi proroka Daniela. Snažno naglašava Božju vječnost, suverenitet i njegov vrhovni sudski autoritet nad čitavom ljudskom poviješću.
5. privedoše ga Izvornik: הַקְרְבֽוּהִי [hak.re.Vu.hi] Gramatika: Glagol 'qerav' (približiti) u obliku Aphel (kauzativ), perfekt 3. lica množine, uz sufiks 3. lica jednine muškog roda (ga). Značenje: Izražava sudjelovanje nebeskog dvora. Sin čovječji ne otima vlast silom, poput agresivnih zemaljskih carstava, nego mu se ona nebeskom odlukom svečano dodjeljuje.
Ovaj stih (Daniel 7:13) napisan na aramejskom jeziku predstavlja vrhunac jedne od najvažnijih apokaliptičkih vizija Staroga zavjeta i ključno je uporište za razvoj biblijske eshatologije. Nakon zastrašujućeg niza vizija u kojima se iz mora dižu kaotične, zvjerske sile koje predstavljaju nasilna i poganska zemaljska carstva, prorok vidi lik 'poput sina čovječjeg', što označava humanost, dostojanstvo, red i uzvišenost. Ta nebeska figura dolazi odozgo, s oblacima neba, prisvajajući atribut koji je u drevnom Izraelu inače bio prerogativ isključivo samoga Boga, čime tekst suptilno ukazuje na njegovo božansko porijeklo i ovlast.
Svečano privođenje Sina čovječjega pred 'Drevnoga danā' – samoga Boga prikazanog kao vječnog Suca – simbolizira čin konačnog prijenosa vječne, pravedne i neuništive vlasti. Ovaj je prizor postao zaglavni kamen za kasnija židovska mesijanska očekivanja, a presudno i za kršćansko razumijevanje Isusa Krista. Isus je upravo izraz 'Sin čovječji' najčešće koristio kao svoj samo-naziv, svjesno objedinjavajući aspekte poniznog ljudskog identiteta s eshatološkom slavom i božanskim autoritetom suda koji donosi Danielova vizija.