Daniel 6,22 — Knjiga proroka Daniela

Tada se kralj diže u rano jutro, u zoru, i ode u žurbi k jami s lavovima.

Kako on prilaziše k jami, on zavika prema Danijelu jednim rastuženim glasom. Kralj uze riječ i reče Danijelu: ` O Danijele, Slugo Boga živućeg! Tvoj Bog, kojeg si postojano služio, je li te mogao osloboditi lavova?`

Moj je Bog poslao *Anđela svog; on je zatvorio gubicu lavovima i oni mi nisu mogli nanijeti nikakvog zla, jer ja sam se našao pravedan pred njim; i glede tebe također, ja nisam učinio nikakvo zlo.`

Tada kralj bi posve sretan i naredi izdignuti Danijela van iz jame, i ne nađe se na njemu nikakve pozljede, jer on bijaše vjerovao u svog Boga.