Tada kralj ustade u praskozorje, pri svjetlu, i žurno ode k lavskoj jami.
Tada kralj ustade u praskozorje, pri svjetlu, i žurno ode k lavskoj jami.
Kad se približio jami, k Danielu, povika tužnim glasom. Kralj reče Danielu: "Daniele, slugo Boga Živoga, je li te tvoj Bog, kojemu neprestano služiš, mogao izbaviti od lavova?"
Tada Daniel progovori kralju: "Kralju, živi dovijeka!
Moj Bog posla Svoga anđela i zatvori usta lavovima te mi ne naudiše, jer se pred Njim nađoh nedužan; a ni pred tobom, kralju, ne učinih zla."
Tada se kralj silno obradova i zapovjedi da Daniela izvade iz jame. I Daniel bijaše izvađen iz jame te se na njemu ne nađe nikakva ozljeda, jer vjerovaše u svoga Boga.
Tada Daniel progovori kralju: "Kralju, živi dovijeka!
Tada Danilo reče caru: care, da si živ dovijeka!
אֱדַיִן דָּנִיֶּאל עִם מַלְכָּא מַלִּל מַלְכָּא לְעָלְמִין חֱיִֽי
'e.Da.yin da.ni.Yel 'im- mal.Ka/' ma.Lil mal.Ka/' le./'al.Min che.Yi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada Daniel s kraljem progovori: Kralju, dovijeka živi!"
1. Tada Izvornik: אֱדַיִן [edayin] Gramatika: Aramejski prilog vremena koji se često koristi u biblijskom narativu za označavanje logičkog i vremenskog slijeda događaja. Značenje: Uvodi prijelomni trenutak priče. Nakon kraljeve besane noći, žalosti i neizvjesnosti, ova riječ označava trenutak rješenja i očitovanja Božjeg spasenja.
2. s kraljem progovori Izvornik: עִם מַלְכָּא מַלִּל [im malka mallil] Gramatika: Glagol 'malal' (govoriti) u Pa'el obliku (intenzivni aktiv), perfekt trećeg lica jednine, povezan s prijedlogom 'im' (s, sa). Značenje: Sam Danielov čin govorenja predstavlja čudo – miran ljudski glas iz jame smrti svjedoči zapanjenom poganskom vladaru o nadnaravnoj zaštiti i sili Božjoj.
3. Kralju Izvornik: מַלְכָּא [malka] Gramatika: Imenica 'melek' (kralj) u emfatickom (naglašenom) stanju jednine s nastavkom 'a', koji u aramejskom jeziku često odgovara određenom članu. Ovdje služi u vokativnoj funkciji. Značenje: Daniel iskazuje puno poštovanje zemaljskom vladaru koji ga je osudio. Njegova vjernost Bogu ne rađa buntom, već pokazuje podložnost autoritetu u okvirima u kojima se on ne protivi Božjem zakonu.
4. dovijeka Izvornik: לְעָלְמִין [le'almin] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, do) spojen s imenicom 'alam' (vijek, vječnost) u množini apsolutnog stanja. Doslovno znači 'za vijeke'. Značenje: Iako je ovo bila standardna formula blagoslova i počasti na istočnjačkim dvorovima, ironično je što prava vječnost pripada samo Bogu i Njegovom kraljevstvu, što je glavna tema cijele knjige.
5. živi Izvornik: חֱיִֽי [cheyi] Gramatika: Glagol 'chaya' (živjeti) u Pe'al obliku (osnovni aktiv), imperativ drugog lica jednine muškog roda. Značenje: Blagoslov života izgovoren iz mjesta nepravedne osude na smrt naglašava trijumf Boga Živoga. Umjesto mržnje ili želje za osvetom, prorok blagoslivlja kralja životom. Imena: - Daniel [דָּנִיֶּאל / Daniyel] (osoba) Znači: Bog je moj sudac Tvorba: Ime se sastoji od korijena 'din' (suditi), pronominalnog sufiksa 'i' (moj) te teoforskog elementa 'El' (Bog). Promjena imena: U Babilonu mu je ime promijenjeno u Beltešacar (Baltazar) prema imenu babilonskog božanstva (Dan 1:7), no hebrejski tekst kroz cijelu knjigu kao znak duhovnog identiteta primarno zadržava ime Daniel.
Ovaj stih (Daniel 6:22 u aramejskom originalu) predstavlja dramatičan i teološki dubok vrhunac izvještaja o lavljoj jami. Nakon kraljeve tjeskobne noći, Danielov smireni glas iz jame prva je opipljiva potvrda čudesnog izbavljenja. Njegov tradicionalni dvorski pozdrav pokazuje nevjerojatno poštovanje i oprost prema vladaru koji ga je osudio, čime potvrđuje da njegova odanost Bogu nije politička pobuna, već duboko duhovno stajalište.
Teološki, scena snažno naglašava suverenost Boga Živoga nad ljudskim zakonima i prirodnim silama. Dok prorok izgovara uobičajeni dvorski blagoslov 'kralju, dovijeka živi', čitatelj je svjestan kontrasta između prolazne moći ljudskih vladara i istinskog, vječnog Božjeg kraljevstva. Baš kako samo Danielovo ime svjedoči ('Bog je moj sudac'), konačnu presudu nad životom i smrću nije donio perzijski kralj, već Bog.