Kad Danijel saznade da je naredba potpisana, on uđe u kuću svoju. Ova imaše prozore koji se otvarahu, na gornjem katu, u smjeru Jeruzalema .Tri puta dnevno, on se stavljao na koljena, i molio i hvalio u nazočnosti svog Boga, kao što je to činio otprije.
Tad se ti ljudi sjuriše i nađoše Daniela koji je molio i zaklinjao u nazočnosti Božjoj.
Tad se oni primakoše i rekoše u nazočnosti kraljevoj, glede kraljeve zabrane: ` Nisi li ti potpisao jednu zabranu prema kojoj svaki čovjek koji, tijekom 30 dana, molio bi jednom drugom bogu ili čovjeku, a ne tebi samom, o kralju, bio bi bačen u jamu k lavovimađ ` Kralj uze riječ i reče: ` Stvar je sigurna, prema zakonu Medije i Perzije koji je neporeciv.`
Tada oni uzeše riječ i rekoše u nazočnostiu kraljevoj: ` Danijel koji je između izgnanika iz Jude, nema obzira spram tebe, o kralju! ni spram zabrane koju su ti bio potpisao, i tri puta na dan on moli svoju molitvu.`
Tada kralj, kad je saznao tu stvar, bi vrlo ožalošćen; on usmjeri svoju pažnju na Danijela da bi ga oslobodio i, potrudi se spasiti ga.