Kada je Daniel saznao da je spis potpisan, uđe u svoju kuću. A prozori u njegovoj gornjoj sobi bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tri puta u danu on je padao na koljena, moleći se i zahvaljujući pred svojim Bogom, sasvim onako kako je to činio i prije ovoga.
Tada ti ljudi nagrnuše i zatekoše Daniela kako moli i vapi pred svojim Bogom.
Tada pristupiše i progovoriše pred kraljem o kraljevoj odredbi: "Nisi li potpisao odredbu da će svaki čovjek koji u trideset dana išta zatraži od bilo kojega boga ili čovjeka, osim od tebe, kralju, biti bačen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Pouzdana je riječ, po zakonu Medije i Perzije koji ne prolazi."
Tada rekoše pred kraljem: "Daniel, koji je od izgnanika iz Jude, ne obazire se na tebe, kralju, ni na zabranu koju si potpisao, već tri puta na dan upućuje svoju molitvu."
Tada kralj, čuvši tu riječ, silno se ražalosti te usmjeri misli na to da izbavi Daniela; i trudio se sve do zalaska sunca da ga spasi.
Tada pristupiše i progovoriše pred kraljem o kraljevoj odredbi: "Nisi li potpisao odredbu da će svaki čovjek koji u trideset dana išta zatraži od bilo kojega boga ili čovjeka, osim od tebe, kralju, biti bačen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Pouzdana je riječ, po zakonu Medije i Perzije koji ne prolazi."
I otidoše te rekoše caru za carsku zabranu: nijesi li napisao zapovijest, da ko bi se god zamolio kome god bogu ili čovjeku za trideset dana, osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku? Car odgovori i reče: tako je po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit.
בֵּאדַיִן קְרִיבוּ וְאָמְרִין קֳדָם מַלְכָּא עַל אֱסָר מַלְכָּא הֲלָא אֱסָר רְשַׁמְתָּ דִּי כָל אֱנָשׁ דִּֽי יִבְעֵה מִן כָּל אֱלָהּ וֶֽאֱנָשׁ עַד יוֹמִין תְּלָתִין לָהֵן מִנָּךְ מַלְכָּא יִתְרְמֵא לְגוֹב אַרְיָותָא עָנֵה מַלְכָּא וְאָמַר יַצִּיבָא מִלְּתָא כְּדָת מָדַי וּפָרַס דִּי לָא תֶעְדֵּֽא
Be./da.yin ke.Ri.vu ve./'a.me.Rin ko.dom- mal.Ka/' 'al- 'e.Sar mal.Ka/' ha./La' 'e.Sar re.Sham.ta di khol- 'e.Nash di- yiv.'Eh min- kol- 'e.Lah ve./'e.Nash 'ad- yo.Min te.la.Tin la.Hen mi.Na/kh mal.Ka/' yit.re.Me' le./Gov 'ar.yo.Ta/' 'a.Neh mal.Ka/' ve./'a.Mar ya.tzi.Va' mi.le.Ta/' ke./dot- ma.Dai u./fa.Ras di- la' te'.De'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada pristupiše i rekoše pred kraljem o odredbi kralja: Nisi li odredbu potpisao da svaki čovjek koji zatraži od bilo kojeg boga i čovjeka do dana trideset, osim od tebe, kralju, bit će bačen u jamu lavova? Odgovori kralj i reče: Pouzdana je riječ, po zakonu Medije i Perzije koji ne prolazi."
1. odredbi / zabrani Izvornik: אֱסָר ['e.Sar] Gramatika: Aramejska imenica izvedena od korijena koji znači 'vezati' ili 'svezati'. Koristi se u obliku status constructus. Značenje: Označava pravno obvezujuću zabranu ili edikt, naglašavajući da je ljudska sloboda 'svezana' strogim propisom koji ne dopušta iznimke. Ukazuje na apsolutnu kontrolu države nad vjerskim i javnim životom.
2. potpisao / upisao Izvornik: רְשַׁמְתָּ [re.Sham.ta] Gramatika: Aramejski glagol u perfektu, 2. lice jednine muškog roda od korijena r-š-m (zapisati, potpisati). Značenje: Ukazuje na formalizaciju i neopozivost dekreta u starom Bliskom istoku. Jednom kada kralj nešto službeno zapiše svojim pečatom, to prelazi iz sfere namjere u sferu nepromjenjivog zakona nad kojim on sam gubi kontrolu.
3. zatraži / zamoli Izvornik: יִבְעֵה [yiv.'Eh] Gramatika: Glagol u imperfektu, 3. lice jednine muškog roda od korijena b-'-h (tražiti, moliti). Značenje: Ovaj glagol obuhvaća širok spektar traženja – od upućivanja svjetovnih molbi ljudima do molitve bogovima. Njegova opća upotreba ovdje namjerno zatvara sve mogućnosti molitve kako bi se Daniela prisililo na kršenje zakona.
4. u jamu lavova Izvornik: לְגוֹב אַרְיָותָא [le./Gov 'ar.yo.Ta/'] Gramatika: Prijedlog 'le' (u/k) sa imenicom 'gov' (jama) u status constructus, te imenicom 'aryavta' (lavovi) u status emphaticus (određeni oblik mnoštine). Značenje: Jama s lavovima predstavlja instrument državnog terora i ultimativnu prijetnju. Ona je simbol neizbježne propasti za one koji prkose carskom apsolutizmu, ali se u tekstu preobražava u mjesto Božje suverene pobjede i zaštite.
5. Pouzdana (je) Izvornik: יַצִּיבָא [ya.tzi.Va'] Gramatika: Aramejski pridjev u ženskom rodu (slaže se s imenicom mela - riječ/stvar), status emphaticus. Znači 'čvrsto', 'pouzdano' ili 'istinito'. Značenje: Naglašava samouvjerenost i konačnost ljudske moći. Ironija situacije leži u tome što će upravo ta 'pouzdana' i hvaljena ljudska riječ ubrzo biti potpuno obesnažena Božjom intervencijom.
6. ne prolazi / ne ukida se Izvornik: לָא תֶעְדֵּֽא [la' te'.De'] Gramatika: Negacija 'la' praćena glagolom u imperfektu 3. lica jednine ženskog roda (odnosi se na imenicu riječ/zakon), od korijena '-d-h (proći, otići). Značenje: Ideja da zakon 'nikada ne prolazi' svjedoči o tome kako ljudski zakonikom pokušava oponašati Božju vječnost i nepromjenjivost. Taj se ponos zapravo okreće protiv samog kralja čineći ga robom vlastitog dekreta. Imena:
- Medija [מָדַי / ma.Dai] (narod) Znači: sredina / srednja zemlja Tvorba: Ime vjerojatno potječe od staroiranske (indoeuropske) riječi 'Mada' koja označava sredinu, odražavajući njihov središnji zemljopisni položaj na Iranskom visočju.
- Perzija [פָּרַס / fa.Ras] (pokrajina) Znači: Perzija / Persis Tvorba: Ime potječe od staroperzijskog toponima 'Pārsa', što je označavalo i regiju (današnji Fars na jugozapadu Irana) i narod koji je tamo obitavao. Tekst objašnjava: Iako u ovom stihu tekst ne daje izravno objašnjenje, u 5. poglavlju Knjige proroka Daniela autor koristi aramejski korijen p-r-s ('razdijeliti') u slavnoj igri riječima 'Peres', objašnjavajući time da je Babilonsko carstvo 'razdijeljeno' i predano Perzijancima ('Paras').
Ovaj stih iz Knjige proroka Daniela (Dan 6,13 prema aramejskom izvorniku, u nekim prijevodima 6,12) oslikava vrhunac političke spletke usmjerene protiv proroka. Službenici dolaze pred kralja Darija kako bi ga ciljano podsjetili na neopozivi dekret koji su sami skovali, a koji zabranjuje molitvu bilo kome osim njemu. Naglasak na nepromjenjivosti ljudskog zakona ('po zakonu Medije i Perzije koji ne prolazi') stvara lažnu sliku apsolutne i gotovo božanske moći ljudskog vladara. Riječi tužitelja su majstorski osmišljene: oni prvo osiguravaju kraljevu potvrdu da je dekret čvrst i nepromjenjiv, postavivši mu tako zamku prije nego što javno optuže Daniela.
Teološka srž teksta leži u dramatičnom kontrastu između umišljene nepromjenjivosti ljudskih edikata i stvarne vječnosti Božjih zakona. Ljudski zakon 'koji ne prolazi' zapravo čini kralja nemoćnim zarobljenikom vlastite odluke, gušeći ga u sustavu koji je sam stvorio. No, daljnji razvoj događaja u poglavlju snažno pokazuje da ni najčvršći kraljevski dekreti, ni neopozivost zakona velikih carstava ne mogu nadvladati suverenu, oslobađajuću moć Boga. Dok zemaljski kralj ne može spasiti svog miljenika zbog krutosti vlastitog propisa, Bog nadilazi sve ljudske zapreke i spašava svog vjernog slugu iz najdublje jame.