Pili su vino i hvalili bogove od zlata i srebra, bronce, željeza, drveta i kamena.
Pili su vino i hvalili bogove od zlata i srebra, bronce, željeza, drveta i kamena.
U taj čas pojaviše se prsti ljudske ruke i pisahu nasuprot svijećnjaku po žbuci zida kraljevske palače, a kralj gledaše dlan ruke koja pisaše.
Tada se kraljevo lice promijeni i njegove ga misli užasnuše. Zglobovi njegovih kukova popustiše, a koljena mu udarahu jedno o drugo.
Kralj silno povika da se uvedu čarobnjaci, Kaldejci i gataoci. Kralj reče babilonskim mudracima: "Svaki čovjek koji pročita ovo pismo i pokaže mi njegovo tumačenje odjenut će purpur, nosit će zlatnu ogrlicu oko vrata i vladat će kao treći u kraljevstvu."
Tada uđoše svi kraljevi mudraci, ali ne mogoše pročitati napis niti kralju obznaniti njegovo tumačenje.
Tada se kraljevo lice promijeni i njegove ga misli užasnuše. Zglobovi njegovih kukova popustiše, a koljena mu udarahu jedno o drugo.
Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemiriše, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo.
אֱדַיִן מַלְכָּא זִיוֹהִי שְׁנוֹהִי וְרַעיֹנֹהִי יְבַהֲלוּנֵּהּ וְקִטְרֵי חַרְצֵהּ מִשְׁתָּרַיִן וְאַרְכֻבָּתֵהּ דָּא לְדָא נָֽקְשָֽׁן
'e.Da.yin mal.Ka/' zi.Yo./hi she.No./hi ve./ra.'.yo.No./hi ye.va.ha.lu.Ne/h ve./kit.Rei char.Tze/h mish.ta.Ra.yin ve./'Ar.khu.ba.Te/h da' le./Da' Na.ke.Shan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada kralj sjaj njegov promijeni ga i misli njegove užasnuše ga i zglobovi bedara njegovih olabaviše se i koljena njegova jedno o drugo udarahu"
1. sjaj njegov promijeni ga Izvornik: זִיוֹהִי שְׁנוֹהִי [ziyohi shenohi] Gramatika: "Ziyohi" je aramejska imenica u množini s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ("njegovi sjajevi/izrazi lica"). "Shenohi" je glagol u Peal perfektu, 3. lice množine (jer se slaže s množinskim subjektom) sa sufiksom "ga", doslovno značeći "promijeniše ga". Značenje: Ovaj aramejski idiom opisuje iznenadno bljedilo lica uslijed šoka. Teološki, označava trenutak kada privid oholosti ljudskog vladara nestaje pred iznenadnim nadnaravnim zahvatom Boga, ostavljajući samo iskonski strah.
2. užasnuše ga Izvornik: יְבַהֲלוּנֵּהּ [yevahalunneh] Gramatika: Glagol je u intenzivnom Pael imperfektu, 3. lice množine s pronominalnim sufiksom ("oni ga užasavaše"). Subjekt ove radnje su kraljeve "misli" (ra'yonohi). Značenje: Njegov vlastiti um postaje izvorom terora, ukazujući na duboki psihološki slom. Kralja ne plaši samo vanjski događaj (ruka koja piše), već i probuđena svijest o vlastitoj krivnji i nadolazećem sudu.
3. zglobovi bedara njegovih Izvornik: קִטְרֵי חַרְצֵהּ [kitrei hartseh] Gramatika: "Kitrei" je imenica u statusu constructusu (vezani oblik množine) od riječi za čvor ili zglob. "Hartseh" znači "njegova bedra" ili "njegovi bokovi". Značenje: Bokovi i bedra u biblijskoj antropologiji i bliskoistočnoj kulturi predstavljaju središte i izvor ljudske snage. Razvezati ili opustiti te zglobove znači potpuno slomiti nečiju snagu i stabilnost.
4. olabaviše se Izvornik: מִשְׁתָּרַיִן [mishtarayin] Gramatika: Particip u povratno-pasivnom Hitpael (ili aramejskom Itpael) rodu, muški rod množine, od korijena "šera" (odvezati, opustiti). Oblik participa naglašava trajnu, tekuću radnju otkazivanja poslušnosti vlastitog tijela. Značenje: Slikovit i dramatičan prikaz gubitka svake moći. Zemaljski kralj se doslovno fizički raspada od straha pred očitovanjem božanske suverenosti, čime se naglašava njegova krhkost.
5. udarahu Izvornik: נָֽקְשָֽׁן [nakeshan] Gramatika: Particip u Peal rodu, ženski rod množine. Gramatički se slaže s imenicom za koljena (arkubba) koja je ženskog roda. Korijen označava udaranje ili kucanje. Značenje: Fizička manifestacija neopisivog straha kulminira u nekontroliranom klecanju i drhtanju. Vladar, koji se drsko uzdizao nad Bogom koristeći sveto hramsko posuđe, sveden je na jadnu priliku koja ne može stajati na vlastitim nogama.
Ovaj redak iz Knjige Danielove (Dan 5,6), originalno napisan na aramejskom jeziku, maestralno je psihološko i fizičko oslikavanje trenutnog sloma ljudske oholosti. Kralj Baltazar, koji se netom prije obijesno gostio koristeći sveto posuđe ukradeno iz jeruzalemskog Hrama, doživljava potpuni užas pri pogledu na tajanstvenu ruku koja mu ispisuje presudu na zidu. Tekst ovdje naglašava kako Božji sud pogađa iznenada i prodire u samu srž čovjekova bića.
Kroz grafički prikaz fizičkih manifestacija straha – od naglog gubitka boje lica, preko unutarnjeg mentalnog terora iz vlastitih misli, pa sve do potpunog tjelesnog otkazivanja gdje mu bedra gube snagu a koljena udaraju jedno o drugo – pisac dekonstruira Baltazarov privid apsolutne vlasti. Redak je moćna teološka ironija: onaj koji je mislio da je nadmoćan nad Bogom Izraela sada ne može kontrolirati ni vlastita koljena pred Njegovim znakom.