I reče čovjeku odjevenom u lan, koji bijaše iznad voda rijeke: "Kada će biti kraj čudesima?"
I reče čovjeku odjevenom u lan, koji bijaše iznad voda rijeke: "Kada će biti kraj čudesima?"
I začuh čovjeka odjevenog u lan, koji bijaše iznad voda rijeke. On podiže desnicu i ljevicu prema Nebesima i zakle se životom Vječnoga: "Za vrijeme, dva vremena i polovicu vremena, i kada se dovrši slamanje snage svetoga naroda, sve će se ovo ispuniti."
A ja čuh, ali ne razumjeh, te rekoh: "Gospodaru moj, kakav će biti kraj ovomu?"
A on reče: "Idi, Daniele, jer su riječi zatvorene i zapečaćene do vremena kraja.
Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prekaliti, a bezbožnici će činiti zlo. Nijedan bezbožnik neće razumjeti, a razumni će razumjeti.
A ja čuh, ali ne razumjeh, te rekoh: "Gospodaru moj, kakav će biti kraj ovomu?"
I ja čuh ali ne razumjeh; i rekoh: gospodaru moj, kakav će biti kraj tome?
וַאֲנִי שָׁמַעְתִּי וְלֹא אָבִין וָאֹמְרָה אֲדֹנִי מָה אַחֲרִית אֵֽלֶּה
va./'a.Ni sha.Ma'.ti ve./Lo' 'a.Vin va./'O.me.Ra/h 'a.do.N/i mah 'a.cha.Rit 'E.leh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ja čuh, i ne razumjeh, te rekoh: Gospodaru moj, što (je) kraj ovih?"
1. čuh Izvornik: שָׁמַעְתִּי [sha.Ma'.ti] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, prvo lice jednine od korijena שָׁמַע (š-m-'). Perfekt ovdje izražava svršenu radnju u prošlosti. Značenje: Označava fizičko primanje i slušanje poruke koju je nebeski glasnik izgovorio, svjedočeći o prorokovom prisustvu i budnosti na izvanjskoj razini.
2. razumjeh Izvornik: אָבִין ['a.Vin] Gramatika: Glagol u Hifil imperfektu, prvo lice jednine od korijena בִּין (b-y-n). Korištenje imperfekta nakon perfekta ukazuje na trajnu nesposobnost shvaćanja. Značenje: Riječ ukazuje na duboko, pronicljivo razumijevanje i razlučivanje smisla. Proroku nedostaje upravo to unutarnje prosvjetljenje unatoč jasnom izvanjskom slušanju riječi.
3. Gospodaru moj Izvornik: אֲדֹנִי ['a.do.N/i] Gramatika: Imenica אָדוֹן (adon) u jednini s pronominalnim sufiksom za prvo lice jednine ('moj'). Značenje: Izraz dubokog poštovanja i podložnosti kojim se prorok obraća nebeskom biću, priznajući njegov viši autoritet i svoju potrebu za vodstvom.
4. kraj Izvornik: אַחֲרִית ['a.cha.Rit] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini, u konstruktnom stanju (veznom obliku), izvedena iz prijedloga koji znači 'poslije' ili 'iza'. Značenje: Snažan eshatološki pojam koji označava posljednje dane, krajnji ishod, konačno ispunjenje Božjeg plana i završetak povijesnih događaja o kojima vizija govori.
Ovaj stih (Daniel 12,8) izražava temeljno ljudsko iskustvo pred Božjom objavom: fizičko primanje poruke ne jamči automatski i njezino duhovno razumijevanje. Iako je Daniel veliki prorok i primatelj veličanstvene vizije, on ponizno priznaje svoju kognitivnu i duhovnu ograničenost pred eshatološkim tajnama. Njegov prijelaz sa slušanja (perfekt) na nemogućnost shvaćanja (imperfekt) oslikava trajnu ljudsku nesposobnost da vlastitim silama dokuči dubinu Božjih planova.
Njegovo pitanje 'Gospodaru moj, što je kraj ovih stvari?' predstavlja iskreni vapaj vjernika za smislom i sigurnošću usred nerazumljivih i često tjeskobnih vizija budućnosti. Ono naglašava da konačni ishod i smisao povijesti pripadaju isključivo Bogu te da pravo tumačenje dolazi samo kada čovjek u svojoj neznatnosti prizna ovisnost o božanskoj mudrosti i zatraži njezino vodstvo.