Onaj koji dolazi na njega činit će po svojoj volji i nitko neće opstati pred njim. Stat će u zemlji Divote, a uništenje će biti u njegovoj ruci.
Onaj koji dolazi na njega činit će po svojoj volji i nitko neće opstati pred njim. Stat će u zemlji Divote, a uništenje će biti u njegovoj ruci.
Odlučit će doći sa silom svega svoga kraljevstva te će sklopiti dogovor s njim. Dat će mu kćer od žena da ga uništi, ali to neće opstati niti će mu uspjeti.
Tada će se okrenuti prema otocima i zauzeti mnoge, ali zapovjednik će okončati njegovu sramotu; uzvratit će mu sramotom.
Potom će okrenuti svoje lice prema utvrdama svoje zemlje, ali posrnut će, pasti i više ga se neće naći.
Na njegovo će mjesto ustati onaj koji će provesti utjerivača kroz slavu kraljevstva, ali će za nekoliko dana biti slomljen, ne u gnjevu niti u ratu.
Tada će se okrenuti prema otocima i zauzeti mnoge, ali zapovjednik će okončati njegovu sramotu; uzvratit će mu sramotom.
Potom će se okrenuti na ostrva, i osvojiće mnoga; ali će jedan vojvoda prekinuti sramotu koju čini, i oboriće na nj sramotu njegovu.
וְיָשֵׂם פָּנָיו לְאִיִּים וְלָכַד רַבִּים וְהִשְׁבִּית קָצִין חֶרְפָּתוֹ לוֹ בִּלְתִּי חֶרְפָּתוֹ יָשִׁיב לֽוֹ
ve./ya.sev pa.Na/v le./'i.Yim ve./la.Khad ra.Bim ve./hish.Bit ka.Tzin cher.pa.T/o l/o bil.Ti cher.pa.T/o ya.Shiv l/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I postavit će lice svoje otocima i zauzet će mnoge i prekinut će zapovjednik sramotu njegovu njemu bez sramote njegove uzvratit će njemu"
1. I postavit će lice svoje Izvornik: וְיָשֵׂם פָּנָיו [veyasem panav] Gramatika: Glagol 'yasem' je Qal imperfekt 3. lica jednine muškog roda (od korijena sum - staviti, postaviti) uz waw konsekutivni. 'Panav' je imenica u množini s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Ova fraza predstavlja uobičajeni biblijski idiom za izražavanje čvrste odluke i namjere. Označava fokusiranje nečijih ambicija, strategije i vojne sile prema određenom zemljopisnom cilju.
2. otocima / obalama Izvornik: לְאִיִּים [le'iyim] Gramatika: Prijedlog 'le' (prema, k) koji označava smjer, spojen s imenicom 'i' (otok, obala, primorje) u množini. Značenje: U biblijskom kontekstu ovo najčešće označava obale i otoke Sredozemnog mora (poput Cipra, Grčke i Male Azije). Geopolitički simbolizira agresivno širenje carstva izvan uobičajenih bliskoistočnih okvira.
3. i prekinut će / zaustavit će Izvornik: וְהִשְׁבִּית [vehishbit] Gramatika: Glagol u Hiphil perfektu 3. lica jednine s waw konsekutivnim od korijena 'shavat' (prestati, mirovati). Konjugacija Hiphil daje mu snažno kauzativno značenje - učiniti da nešto prestane. Značenje: Ova riječ naglašava vanjsku i višu silu koja naprasno prekida djelovanje agresora. Njegov razorni pohod ne staje sam od sebe, već biva prisilno i autoritativno zaustavljen.
4. zapovjednik / knez Izvornik: קָצִין [katsin] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u apsolutnom stanju. Izvorno označava vojnog zapovjednika, vođu ili suca koji donosi odluke. Značenje: Uvodi figuru koja se neočekivano i snažno suprotstavlja arogantnom kralju. Predstavlja instrument božanske pravde kojim se zaustavlja nepravedna ekspanzija i zlostavljanje.
5. sramotu njegovu Izvornik: חֶרְפָּתוֹ [cherpato] Gramatika: Imenica ženskog roda 'cherpah' (sramota, ruglo, uvreda) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Odnosi se na oholost, drskost i poniženje koje je napadač nemilosrdno nanosio drugim narodima. Riječ nosi ogromnu težinu u drevnom bliskoistočnom društvu u kojem su čast i sramota bili temelji društvenog poretka.
6. uzvratit će Izvornik: יָשִׁיב [yashiv] Gramatika: Hiphil imperfekt 3. lica jednine muškog roda od korijena 'shuv' (vratiti se, okrenuti). U Hiphil konjugaciji znači vratiti, uzvratiti ili okrenuti natrag. Značenje: Snažno izražava teološki koncept 'lex talionis' ili božanske retribucije. Zlo, ponos i sramota koje je agresor bacao na druge okreću se kao bumerang i padaju na njegovu vlastitu glavu.
Ovaj stih (iz Knjige proroka Daniela 11:18) proročki opisuje vojni pohod arogantnog vladara, kojeg povjesničari i bibličari najčešće poistovjećuju sa seleukidskim kraljem Antiohom III. Velikim. Njegov ambiciozni pokušaj širenja moći na mediteranske obale i otoke (prema Maloj Aziji i Grčkoj) biva naglo zaustavljen od strane neimenovanog 'zapovjednika' (povijesno se to odnosi na rimskog vojskovođu Lucija Kornelija Scipiona Azijatskog kod Magnezije).
Glavna poruka stiha je neumoljivost božanske pravde i neizbježan pad ljudske oholosti. Kralj koji je sijao sramotu i ruganje biva prisiljen prestati sa svojim pohodima, a sama sramota koju je nanio drugima u potpunosti mu je uzvraćena. Stih služi kao snažan podsjetnik na biblijski princip da ljudska moć, koliko god se činila nezaustavljivom, ima svoje granice te da se arogancija i zlo koje čovjek čini na kraju pravedno vraćaju njemu samome.