Kada je sav Izrael čuo da se Jeroboam vratio, poslaše po njega i pozvaše ga u zajednicu te ga postaviše za kralja nad svim Izraelom. Nitko ne pođe za domom Davidovim osim samoga plemena Judina.
Kada je sav Izrael čuo da se Jeroboam vratio, poslaše po njega i pozvaše ga u zajednicu te ga postaviše za kralja nad svim Izraelom. Nitko ne pođe za domom Davidovim osim samoga plemena Judina.
Roboam dođe u Jeruzalem i okupi sav dom Judin te pleme Benjaminovo, stotinu i osamdeset tisuća odabranih ratnika, kako bi ratovali protiv doma Izraelova i vratili kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.
A Riječ Božja dođe Šemaji, čovjeku Božjem:
"Reci Roboamu, sinu Salomonovu, kralju Jude, i svemu domu Judinu i Benjaminovu te ostatku naroda:
Ovako govori Jahve: 'Ne uzlazite i ne borite se sa svojom braćom, sinovima Izraelovim. Vratite se svaki svojoj kući, jer od Mene je potekla ova stvar.'" I poslušaše Riječ Jahvinu te se vratiše i odoše prema Riječi Jahvinoj.
A Riječ Božja dođe Šemaji, čovjeku Božjem:
Ali dođe riječ Božja Semeju, čovjeku Božijemu, govoreći:
וַיְהִי דְּבַר הָֽאֱלֹהִים אֶל שְׁמַעְיָה אִישׁ הָאֱלֹהִים לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.Var ha./'E.lo.Him 'el- she.ma'.Yah 'ish- ha./'E.lo.Him le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Boga k Šemaji čovjeku Boga govoreći"
1. I bi / I dogodi se Izvornik: וַיְהִי [vayhiy] Gramatika: Vav konzekutivni uz Qal imperfekt trećeg lica jednine muškog roda od korijena הָיָה (hayah, biti). Značenje: Standardni biblijski narativni uvod koji označava slijed događaja. Ovdje označava dolazak božanske poruke kao konkretnog povijesnog događaja i snažnog zahvata u stvarnost.
2. riječ Izvornik: דְּבַר [devar] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u konstruktnom stanju (status constructus), kojom se gramatički veže uz sljedeću riječ kako bi se označila pripadnost. Značenje: U biblijskoj misli ovo ne označava samo izgovorenu riječ ili informaciju. Riječ (dabar) je dinamična sila i akcija kojom Bog nepogrešivo ostvaruje svoju volju.
3. Boga Izvornik: הָֽאֱלֹהִים [ha'elohiym] Gramatika: Imenica u množini (pluralis majestatis) s određenim članom (ha). Iako je oblika množine, uzima glagole i pridjeve u jednini kada označava Izraelovog Boga. Značenje: Određeni član specifično naglašava da se radi o pravom i jedinom Bogu, a ne o poganskim božanstvima. Njegova vezanost uz imenicu 'riječ' definira božanski i apsolutni autoritet poruke.
4. čovjeku Boga (čovjeku Božjem) Izvornik: אִישׁ הָאֱלֹהִים ['iysh ha'elohiym] Gramatika: Sintagma od dvije imenice gdje je prva (čovjek) u konstruktnom stanju prema drugoj (Bogu). Značenje: Ovo je počasna titula koja označava proroka, glasnika ili vođu koji je u potpunosti posvećen i pripada Bogu. Nosiocu titule daje se legitimitet Božjeg autoriziranog predstavnika.
5. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [le'mor] Gramatika: Prijedlog 'l' (za, k) spojen s infinitivom konstruktnim glagola אָמַר ('amar, reći). Značenje: Ovo je uobičajena uvodna formula (quotative frame) koja signalizira početak izravnog govora. Služi kao prijelaz s narativnog opisa primanja objave na sam sadržaj božanske poruke. Imena: - Šemaja [שְׁמַעְיָה / shema'ya] (osoba) Znači: Jahve je čuo Tvorba: Tvoreno od hebrejskog glagolskog korijena שָׁמַע (šama', čuti) i teoforskog elementa יָה (Jah, skraćeni oblik Božjeg imena Jahve).
Ovaj stih (koji se nalazi u 1. Kraljevima 12:22, a gotovo identičan i u 2. Ljetopisima 11:2) predstavlja klasičnu biblijsku formulu za uvođenje proroštva i izravne božanske objave. Izraz 'i bi riječ' ('vayhiy devar') naglašava da dolazak Božje poruke nije samo apstraktna ideja ili osobno promišljanje, već stvaran, objektivan povijesni događaj koji snažno intervenira u ljudsku stvarnost.
Nazivajući Šemaju 'čovjekom Božjim', tekst mu dodjeljuje neupitan autoritet proroka čiji je identitet u potpunosti definiran njegovom službom. Formula kojom se stih zatvara osigurava da će ono što slijedi biti shvaćeno kao izravna, neposredovana Božja zapovijed koja traži apsolutnu poslušnost naroda i kralja.