Ido, Gineton, Abija
Ido, Gineton, Abija
Mijamin, Maadja, Bilga,
Šemaja i Jojarib, Jedaja,
Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To bijahu glavari svećenika i njihova braća u dane Ješuine.
A leviti bijahu: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija. On i njegova braća predvodili su hvalospjeve.
Šemaja i Jojarib, Jedaja,
Semaja, Jojariv, Jedaja,
שְׁמַֽעְיָה וְיוֹיָרִיב יְדַֽעְיָֽה
she.ma'.Yah ve./yo.ya.Riv ye.Da'.Yah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Šemaja i Jojarib, Jedaja"
1. Šemaja Izvornik: שְׁמַֽעְיָה [shema'ya] Gramatika: Vlastita imenica u apsolutnom stanju, muški rod jednine. Ime sadrži sufiksni oblik božanskog imena Jahve ('ja'). Značenje: Ime odražava vjeru u Boga koji uslišava molitve, naglašavajući Njegovu pažnju prema ljudskim potrebama i vapajima.
2. i Jojarib Izvornik: וְיוֹיָרִיב [veyoyariyv] Gramatika: Vlastita imenica s prefiksiranim veznikom 've' (i). Prefiksni oblik imena sadrži teoforski element 'jo'. Značenje: Izražava teološki koncept Boga koji se zauzima za svoj narod, djelujući kao njihov branitelj u životnim i pravnim borbama.
3. Jedaja Izvornik: יְדַֽעְיָֽה [yeda'ya] Gramatika: Vlastita imenica u apsolutnom stanju, muški rod jednine. Tvorena je od glagola 'jada' i teoforskog sufiksa 'ja'. Značenje: Ukazuje na Božje sveznanje i Njegov intimni odnos s vjernikom, podsjećajući da Bog duboko i osobno poznaje svoje ljude. Imena: - Šemaja [שְׁמַֽעְיָה / shema'ya] (osoba) Znači: Jahve je čuo Tvorba: Tvoreno od korijena 'shama' (čuti, slušati) i teoforskog elementa 'ya' (skraćeno od Jahve).
- Jojarib [יוֹיָרִיב / yoyariyv] (osoba) Znači: Jahve se spori / Jahve brani Tvorba: Tvoreno od teoforskog elementa 'yo' (Jahve) i korijena 'rib' (sporiti se, voditi parnicu, braniti).
- Jedaja [יְדַֽעְיָֽה / yeda'ya] (osoba) Znači: Jahve zna Tvorba: Tvoreno od korijena 'yada' (znati, poznavati) i teoforskog elementa 'ya' (Jahve).
Ovaj stih (koji se nalazi u Nehemiji 12,6 kao dio popisa svećenika) sastoji se isključivo od niza osobnih imena. Iako na prvi pogled djeluje samo kao administrativni ili genealoški zapis, ova su imena duboko ukorijenjena u izraelskoj teologiji i svjedoče o živom odnosu između Boga i Njegova naroda. Svako od triju imena odražava specifičan i važan aspekt Božjeg karaktera te Njegova djelovanja prema čovjeku: On je Bog koji sluša (Šemaja), Bog koji djelatno brani (Jojarib) i Bog koji sveznajuće poznaje (Jedaja).
U biblijskom i povijesnom kontekstu, napose u osjetljivom razdoblju obnove nakon babilonskog sužanjstva, ovakva teoforska imena služila su kao trajni spomenici vjere. Imena svećenika izrijekom su izražavala čvrsto pouzdanje cijele zajednice u Jahvinu trajnu prisutnost i providnost, neprestano podsjećajući izraelski narod na njihov pravi identitet utemeljen u Savezu s Bogom.