Harim, Meremot, Obadja,
Harim, Meremot, Obadja,
Daniel, Gineton, Baruk,
Mešulam, Abija, Mijamin,
Maazja, Bilgaj, Šemaja; ovi su svećenici.
A leviti: Ješua, sin Azanije, Binuj od sinova Henadada, Kadmiel.
Mešulam, Abija, Mijamin,
Mesulam, Vija, Mijamin,
מְשֻׁלָּם אֲבִיָּה מִיָּמִֽן
me.shu.Lam 'a.vi.Yah mi.ya.Min
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mešulam Abija Mijamin"
1. Mešulam Izvornik: מְשֻׁלָּם [meshulam] Gramatika: Pasivni particip (pual) korijena š-l-m (šalem). Funkcionira kao vlastita imenica, označavajući onoga na kojem se izvršila radnja. Značenje: Korijen š-l-m nosi ideju cjelovitosti, mira, ispunjenja i nadoknade. U teološkom smislu označava osobu koja je u potpunom miru s Bogom ili dijete dano kao Božja nadoknada.
2. Abija Izvornik: אֲבִיָּה ['aviya] Gramatika: Složenica tvorena od imenice za oca sa sufiksom za prvo lice jednine ('av-i) i božanskog imena (Yah). Značenje: Izražava duboko osobno pouzdanje u Boga. Priznavanje Jahve kao osobnog oca ukazuje na teologiju intimnog odnosa, zaštite i vrhovnog autoriteta.
3. Mijamin Izvornik: מִיָּמִֽן [miyamin] Gramatika: Prijedlog 'min' (od, iz) koji je asimiliran i spojen s imenicom 'yamin' (desna ruka, desna strana). Značenje: Desna ruka u biblijskoj simbolici tradicionalno označava snagu, blagoslov, čast i spasenje. Ime stoga ukazuje na osobu koja je na strani Božje snage i blagoslova. Imena: - Mešulam [מְשֻׁלָּם / meshulam] (osoba) Znači: Nagrađen, nadoknađen, onaj koji je u miru Tvorba: Izvedeno iz semitskog korijena š-l-m koji označava mir (šalom), potpunost ili nadoknadu.
- Abija [אֲבִיָּה / 'aviya] (osoba) Znači: Jahve je moj otac Tvorba: Tvoreno od riječi 'av (otac) s prisvojnim nastavkom -i (moj) i teoforskog elementa Yah (skraćeno od Jahve).
- Mijamin [מִיָּמִֽן / miyamin] (osoba) Znači: Od desne ruke Tvorba: Tvoreno od prijedloga min (od) i imenice yamin (desna ruka, desna strana).
Ovaj kratki isječak teksta (koji se nalazi u Knjizi Nehemijinoj 10:8 u hebrejskom izvorniku, odnosno 10:7 u hrvatskim prijevodima) donosi popis trojice svećenika: Mešulama, Abije i Mijamina. Radi se o povijesnom zapisu vjerskih vođa koji su svojim pečatom potvrdili obnovljeni savez s Bogom nakon povratka židovskog naroda iz babilonskog sužanjstva.
Iako se na prvi pogled radi tek o suhoparnom nizu osobnih imena, svako od njih nosi snažnu teološku poruku koja odražava duh obnove, nade i vjere onog vremena. Imena zajedno svjedoče o Božjoj obnovi i miru (Mešulam), bliskom očinskom odnosu s Jahvom (Abija) te dubokom oslanjanju na Božju snagu i zaštitu (Mijamin). Ovakva su imena davana djeci kao trajni podsjetnik na vjernost Bogu koji čuva svoj narod, što savršeno odgovara kontekstu zajednice koja se ponovno posvećuje vršenju Njegovog Zakona.