Nismo slušali Tvoje sluge proroke, koji su u Tvoje Ime govorili našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima i svemu narodu zemlje.
Nismo slušali Tvoje sluge proroke, koji su u Tvoje Ime govorili našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima i svemu narodu zemlje.
Tebi, Gospodine, pripada Pravednost, a nama sram na licu kao u ovaj dan, ljudima Jude, stanovnicima Jeruzalema i svemu Izraelu, onima blizu i onima daleko u svim zemljama u koje si ih protjerao zbog njihove nevjernosti kojom su Ti se iznevjerili.
Jahve, nama je stid na licu, našim kraljevima, našim knezovima i našim očevima, jer sagriješismo Tebi.
Gospodinu, Bogu našemu, pripadaju Milosrđe i Oproštenje, jer se pobunismo protiv Njega.
I nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da hodimo po Njegovim Zakonima koje je postavio pred nas preko Svojih slugu, proroka.
Jahve, nama je stid na licu, našim kraljevima, našim knezovima i našim očevima, jer sagriješismo Tebi.
Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer ti zgriješismo.
יְהוָה לָנוּ בֹּשֶׁת הַפָּנִים לִמְלָכֵינוּ לְשָׂרֵינוּ וְלַאֲבֹתֵינוּ אֲשֶׁר חָטָאנוּ לָֽךְ
Yah.weh La./nu Bo.shet ha./pa.Nim li/m.la.Khei./nu le./sa.Rei./nu ve./la./'a.vo.Tei./nu 'a.Sher cha.Ta.nu La/kh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jahve nama sramota lica našim kraljevima našim knezovima i našim očevima jer sagriješismo tebi"
1. Jahve Izvornik: יְהוָה [Yahweh] Gramatika: Vlastito ime Boga, poznato kao tetragramaton (JHVH). Ovdje se nalazi na početku stiha i funkcionira kao vokativ pri izravnom obraćanju u molitvi. Značenje: Predstavlja Božje osobno i savezničko ime koje ističe Njegovu vjernost, vječnost i prisutnost. Zazivanjem ovog imena, ističe se duboki kontrast između Božje vjernosti savezu i ljudske nevjernosti koja donosi sramotu.
2. sramota lica Izvornik: בֹּשֶׁת הַפָּנִים [boshet hapanim] Gramatika: Imenička sintagma u statusu constructus (veznom stanju). Imenica 'boshet' (sramota) vezana je uz određenu imenicu 'panim' (lice, prisutnost). Značenje: Označava duboku i javnu sramotu, osjećaj potpunog poniženja koje se doslovno očituje na licu čovjeka. Izražava ogoljenost, gubitak dostojanstva i snažnu svijest o vlastitoj krivnji pred pravednim sudom Božjim.
3. našim kraljevima Izvornik: לִמְלָכֵינוּ [limlakheinu] Gramatika: Imenica 'melek' (kralj) u množini, spojena s prijedlogom 'le' (prema, za, pripada) i pronominalnim sufiksom prvog lica množine 'nu' (naši). Značenje: Ukazuje na činjenicu da ni najviši slojevi izraelskog društva nisu imuni na sud i odgovornost. Vodstvo koje je trebalo usmjeravati narod prema Božjoj volji sada dijeli teret nacionalne krivnje i promašaja.
4. jer / koji Izvornik: אֲשֶׁר ['asher] Gramatika: Relativna zamjenica koja se u ovakvom kontekstu često prevodi kao uzročni veznik (jer, zato što). Značenje: Služi kao poveznica koja neraskidivo veže spomenuto stanje teške sramote s njezinim direktnim uzrokom – kolektivnim grijehom protiv Boga.
5. sagriješismo Izvornik: חָטָאנוּ [chatanu] Gramatika: Glagol iz korijena ch-t-' u Qal perfektu, prvo lice množine. Perfekt u hebrejskom ovdje označava gotovu, svršenost radnje i zatečeno stanje u prošlosti. Značenje: Korijen riječi primarno nosi značenje 'promašiti cilj', aludirajući na to da je narod radikalno skrenuo s puta koji im je Bog postavio. Riječ je o najiskrenijem priznanju aktivne pobune i moralnog pada cijele zajednice.
6. tebi Izvornik: לָֽךְ [lakh] Gramatika: Prijedlog 'le' (k, prema) sa sufiksom drugog lica jednine. Ovdje se pojavljuje u pauzalnom obliku zbog pozicije na kraju stiha, što mu daje poseban ritmički naglasak. Značenje: Iako su grijesi naroda obuhvaćali nepravdu prema bližnjima, ovime se teološki naglašava da je u konačnici svaka pobuna direktno usmjerena protiv svetosti samoga Boga. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Postojeći Tvorba: Povezano s drevnim semitskim i hebrejskim korijenom 'hawah' (biti, postajati), najvjerojatnije formirano kao nesvršeni oblik trećeg lica jednine. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju objavljuje i tumači dubinu svoga imena frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih (Daniel 9,8) predstavlja jedan od vrhunaca molitve pokajanja u Starom zavjetu, oslikavajući dramatičnu asimetriju između svetog i vjernog Boga s jedne strane, te grešnog i posramljenog naroda s druge. Prorok, poistovjećujući se s narodom, ne traži izgovore niti prebacuje odgovornost. Naprotiv, on priznanje sramote proteže kroz čitavu društvenu hijerarhiju – od običnog naroda preko knezova pa sve do samih kraljeva i predaka.
Srž stiha je u izravnom povezivanju nacionalne katastrofe i osobnog poniženja ('sramota lica') s izravnom pobunom protiv Boga ('sagriješismo tebi'). Time se ističe teološka stvarnost da grijeh nije puko kršenje tradicije, nego duboki raskid odnosa i uvrede Stvoritelju. Takvo cjelovito rasvjetljavanje istine i prihvaćanje vlastitog promašaja postaju jedina polazna točka iz koje narod može uopće zazivati Božje milosrđe.