Sagriješili smo i bezakonje činili, postupali opako i pobunili se, te odstupili od Tvojih Zapovijedi i od Tvojih Odredbi.
Sagriješili smo i bezakonje činili, postupali opako i pobunili se, te odstupili od Tvojih Zapovijedi i od Tvojih Odredbi.
Nismo slušali Tvoje sluge proroke, koji su u Tvoje Ime govorili našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima i svemu narodu zemlje.
Tebi, Gospodine, pripada Pravednost, a nama sram na licu kao u ovaj dan, ljudima Jude, stanovnicima Jeruzalema i svemu Izraelu, onima blizu i onima daleko u svim zemljama u koje si ih protjerao zbog njihove nevjernosti kojom su Ti se iznevjerili.
Jahve, nama je stid na licu, našim kraljevima, našim knezovima i našim očevima, jer sagriješismo Tebi.
Gospodinu, Bogu našemu, pripadaju Milosrđe i Oproštenje, jer se pobunismo protiv Njega.
Tebi, Gospodine, pripada Pravednost, a nama sram na licu kao u ovaj dan, ljudima Jude, stanovnicima Jeruzalema i svemu Izraelu, onima blizu i onima daleko u svim zemljama u koje si ih protjerao zbog njihove nevjernosti kojom su Ti se iznevjerili.
U tebe je, Gospode, pravda a u nas sram na licu, kako je danas, u Judejaca i u Jerusalimljana i u svijeh Izrailjaca, koji su blizu i koji su daleko po svijem zemljama kuda si ih razagnao za grijehe njihove, kojima ti griješiše.
לְךָ אֲדֹנָי הַצְּדָקָה וְלָנוּ בֹּשֶׁת הַפָּנִים כַּיּוֹם הַזֶּה לְאִישׁ יְהוּדָה וּלְיוֹשְׁבֵי יְרֽוּשָׁלִַם וּֽלְכָל יִשְׂרָאֵל הַקְּרֹבִים וְהָרְחֹקִים בְּכָל הָֽאֲרָצוֹת אֲשֶׁר הִדַּחְתָּם שָׁם בְּמַעֲלָם אֲשֶׁר מָֽעֲלוּ בָֽךְ
le./Kha 'a.do.Nai ha./tze.da.Kah ve./La./nu Bo.shet ha./pa.Nim ka/i.Yom ha./Zeh le./'Ish ye.hu.Dah u./le./yo.she.Vei ye.ru.sha.Lim u./le./khol- Yis.ra.'El ha./ke.ro.Vim ve./ha./re.cho.Kim be./khol ha./'a.ra.tzOt 'a.Sher hi.dach.Ta/m Sham be./ma.'a.La/m 'a.Sher ma.'a.lu- Va/kh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tebi Gospodine pravednost a nama sramota lica kao dan ovaj čovjeku Jude i stanovnicima Jeruzalema i svemu Izraelu bliskima i dalekima u svim zemljama u koje otjerao si ih tamo u nevjernosti njihovoj kojom iznevjeriše se Tebi"
1. pravednost Izvornik: הַצְּדָקָה [ha./tze.da.Kah] Gramatika: Imenica ženskog roda s određenim članom ('ha-'). Određeni član naglašava da je riječ o jedinstvenoj, apsolutnoj pravednosti. Značenje: U ovom kontekstu označava Božju besprijekornu vjernost Savezu i Njegovo pravedno djelovanje, čak i kada to podrazumijeva kažnjavanje vlastitog naroda. Daniel time priznaje da je Bog potpuno u pravu u svojim presudama.
2. sramota lica Izvornik: בֹּשֶׁת הַפָּנִים [Bo.shet ha./pa.Nim] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus), gdje je prva riječ (sramota) u uskoj gramatičkoj i značenjskoj vezi s drugom (lica). Značenje: Slikovit izraz koji označava duboko, javno poniženje i sram koji se doslovno očituje na licu. Predstavlja izravnu suprotnost Božjoj pravednosti – dok je Bog vjeran, Njegov narod je osramoćen zbog vlastitih grijeha.
3. otjerao si ih Izvornik: הִדַּחְתָּם [hi.dach.Ta/m] Gramatika: Glagol iz korijena 'nadach' (נדח) u hifilu (kauzativno stablo), perfekt, 2. lice jednine muškog roda s pronominalnim sufiksom za 3. lice množine. Značenje: Teološki vrlo bitna riječ jer priznaje Boga kao aktivnog pokretača protjerivanja. Egzil nije slučajnost ni puka vojna pobjeda Babilonaca, već izravna i namjerna Božja odgojna kazna.
4. u nevjernosti njihovoj kojom iznevjeriše se Izvornik: בְּמַעֲלָם אֲשֶׁר מָֽעֲלוּ [be./ma.'a.La/m 'a.Sher ma.'a.lu] Gramatika: Kombinacija imenice 'ma'al' s prijedlogom i sufiksom te istoimenog glagola u perfektu (figura etymologica). Korištenje istog korijena dvaput služi snažnom isticanju. Značenje: Ovaj specifični korijen (מעל) odnosi se na tešku pronevjeru, izdaju i gaženje svetog Saveza s Bogom. Sintaktičko ponavljanje naglašava iznimnu težinu, namjernost i dubinu njihovog grijeha. Imena: - Gospodin (Adonaj) [אֲדֹנָי / 'a.do.Nai] (osoba) Znači: Moji Gospodari / Gospodin Tvorba: Titula izvedena iz riječi 'adon' (gospodar, vladar) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Ovdje se koristi pluralis majestatis (plural veličanstva) koji ukazuje na Božju uzvišenost i koristi se kao zamjena za sveto Božje ime (JHVH).
- Juda [יְהוּדָה / ye.hu.Dah] (narod) Znači: Neka je hvaljen Jahve / Zahvala Tvorba: Ime dolazi od hebrejskog glagolskog korijena 'yada' (יָדָה) u hifilu, što znači 'hvaliti' ili 'zahvaljivati', oblikovano u teoforičnu kombinaciju. Tekst objašnjava: Kada je Lea rodila svog četvrtog sina (Postanak 29,35), rekla je: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu!' Zbog toga mu je nadjenula ime Juda.
- Jeruzalem [יְרֽוּשָׁלִַם / ye.ru.sha.Lim] (grad) Znači: Temelj mira / Grad (boga) Šalema Tvorba: Složeno je od semitskog korijena 'yara' (postaviti temelj, osnovati) ili sumerskog 'uru' (grad) i imena zapadnosemitskog božanstva večernje zvijezde Šalema, koje se kasnije u monoteizmu preoznačava u hebrejski 'shalom' (mir). Promjena imena: U najranijim biblijskim tekstovima naziva se i Šalem (u vrijeme Melkisedeka, Postanak 14,18), a neposredno prije Davidovog osvajanja zvao se Jebus jer su njime vladali Jebusejci.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yis.ra.'El] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Sastavljeno od hebrejskog glagola 'sara' (שָׂרָה - boriti se, ustrajati) i riječi 'El' (אֵל - Bog). Teoforsko ime koje u svojoj tvorbi opisuje aktivni, napeti odnos s božanstvom. Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 Bog mijenja Jakovljevo ime rekavši: 'Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadvladao si.' Promjena imena: Praotac naroda ranije se zvao Jakov (hebr. Ya'aqov - 'drži za petu' ili 'potiskuje'). Promjena imena označava duhovnu transformaciju i novi identitet, koji prelazi na čitav narod.
Ovaj stih iz Danielove molitve (Daniel 9,7) predstavlja vrhunac biblijskog pokajanja i apsolutnog priznavanja krivnje pred Bogom. Daniel majstorski uspostavlja oštru, binarnu suprotnost između Boga i Njegovog naroda. Bogu se pripisuje isključiva i savršena pravednost ('tzedakah'), čime se potvrđuje da je Bog potpuno u pravu što ih je pravedno kaznio egzilom. S druge strane, narodu – bez obzira na geografsku udaljenost ili pripadnost sjevernom ili južnom kraljevstvu (Juda, Jeruzalem, sav Izrael) – pripisuje se isključivo 'sramota lica'.
Ovakav stav oslikava duboko teološko shvaćanje starozavjetnog Saveza. Bog nikada nije prekršio svoj dio dogovora, dok je narod to učinio namjernom i teškom nevjerom ('ma'al'). Zato stih nije samo tužaljka zbog progonstva, već prava teodiceja – opravdavanje Božjih postupaka u povijesti. Daniel jasno shvaća da je put do duhovne i nacionalne obnove nemoguć bez iskrenog preuzimanja odgovornosti za grijehe koji su ih i doveli u babilonsko sužanjstvo.