Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji je postavljen za kralja nad kraljevstvom Kaldejaca,
Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji je postavljen za kralja nad kraljevstvom Kaldejaca,
U prvoj godini njegova kraljevanja, ja, Daniel, razumjeh u Knjigama broj godina za koji dođe Riječ Jahve proroku Jeremiji da će se ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina.
I upravih lice svoje k Gospodinu Bogu, tražeći molitvu i vapaje u postu, kostrijeti i pepelu.
Pomolih se Jahvi, svome Bogu, ispovjedih se i rekoh: "Ah, Gospodine, Bože Veliki i Strašni, koji čuvaš Savez i Milost onima koji Te ljube i onima koji čuvaju Tvoje Zapovijedi!
Sagriješili smo i bezakonje činili, postupali opako i pobunili se, te odstupili od Tvojih Zapovijedi i od Tvojih Odredbi.
I upravih lice svoje k Gospodinu Bogu, tražeći molitvu i vapaje u postu, kostrijeti i pepelu.
I okretoh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeći ga molitvom i molbama s postom i s kostrijeti i pepelom.
וָאֶתְּנָה אֶת פָּנַי אֶל אֲדֹנָי הָֽאֱלֹהִים לְבַקֵּשׁ תְּפִלָּה וְתַחֲנוּנִים בְּצוֹם וְשַׂק וָאֵֽפֶר
va./'e.te.Na/h 'et- pa.Na/i 'el- 'a.do.Nai ha./'E.lo.Him le./va.Kesh te.fi.Lah ve./ta.cha.nu.Nim be./Tzom ve./Sak va./'E.fer
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I upravih [oznaka akuzativa] lice svoje k Gospodinu Bogu tražiti molitvu i vapaje u postu i kostrijeti i pepelu"
1. I upravih lice svoje Izvornik: וָאֶתְּנָה אֶת פָּנַי [va'ettenah et panai] Gramatika: Glagol 'natan' (dati, staviti) u imperfektu s 'vav konsekutivnim' i paragogičkim slovom 'he' na kraju koje služi za pojačavanje osobne namjere (kohortativ). Izraz 'staviti lice' veže se uz akuzativ. Značenje: Ovaj izraz označava čvrstu odluku, nepokolebljivu odlučnost i usmjerenost cijelog bića prema Bogu. Daniel svjesno i namjerno fokusira svoju potpunu pažnju na traženje Božje prisutnosti.
2. tražiti Izvornik: לְבַקֵּשׁ [levakkesh] Gramatika: Infinitiv konstruktni u Piel konjugaciji (intenzivni glagolski oblik) od korijena 'baqash' s prijedlogom 'le' (za/k). Značenje: Piel oblik ukazuje na iznimno gorljivo, intenzivno i ustrajno traženje. Ne radi se o usputnoj molitvi, već o proaktivnom, odlučnom naporu duše da se približi Bogu i dobije Njegov odgovor.
3. molitvu i vapaje Izvornik: תְּפִלָּה וְתַחֲנוּנִים [tefillah vetachanunim] Gramatika: 'Tefillah' je opći termin za molitvu (ženski rod, jednina), dok je 'tachanunim' imenica u množini izvedena iz korijena 'chanan' (biti milostiv, smilovati se). Značenje: Daniel ne dolazi Bogu sa zahtjevima utemeljenima na vlastitoj pravednosti. Izraz 'tachanunim' naglašava da on moli za potpuno nezasluženu Božju milost i naklonost, priznajući svoju ovisnost o Njemu.
4. u postu i kostrijeti i pepelu Izvornik: בְּצוֹם וְשַׂק וָאֵֽפֶר [betzom vesak va'efer] Gramatika: Imenice povezane veznicima 've/va' (i) kojima prethodi prijedlog 'be' (u). Ovo su klasični biblijski izrazi za žalovanje. Značenje: Ova tri elementa izražavaju duboko kajanje i odricanje od svake tjelesne udobnosti. Post uskraćuje hranu tijelu, kostrijet grebe kožu, a pepeo simbolizira ljudsku smrtnost, krhkost i ništavnost pred Svetim Bogom. Imena: - Adonaj (Gospodin) [אֲדֹנָי / Adonai] (osoba) Znači: Moji Gospodari / Gospodar Tvorba: Ime je izvedeno od imenice 'adon' (gospodar, vladar) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine i oznakom za množinu veličanstva (pluralis majestatis).
- Elohim (Bog) [הָאֱלֹהִים / ha'Elohim] (osoba) Znači: Bog / Bogovi Tvorba: Riječ 'Elohim' je u gramatičkoj množini od riječi 'Eloah', ali se koristi s glagolima u jednini kada se odnosi na biblijskog Boga, izražavajući puninu i veličanstvo Njegove moći.
Ovaj stih iz Knjige proroka Daniela (Daniel 9:3) opisuje prijelomni trenutak u kojem se prorok, potaknut čitanjem Jeremijinih proročanstava o sedamdesetogodišnjem opustošenju Jeruzalema, odlučno okreće Bogu. Njegova molitva nije ni rutinska ni ležerna, već duboko egzistencijalna – on 'usmjerava svoje lice' prema Gospodinu, što u hebrejskom idiomu predstavlja potpunu i nepodijeljenu fokusiranost čitavog čovjekovog bića na ostvarenje cilja.
Stih nam pruža jedan od najupečatljivijih biblijskih modela zagovorne molitve i pokajanja. Daniel pristupa Bogu bez ikakvih osobnih pretenzija; on ne traži pravdu nego 'tachanunim' (milosrđe). Koristeći tradicionalne simbole dubokog osobnog poniženja – post, kostrijet i pepeo – on izražava poistovjećivanje s grijehom svoga naroda. Kroz tjelesno odricanje i priznanje ljudske neznatnosti, Daniel priprema vlastito srce za veliku molitvu pokajanja koja slijedi u nastavku poglavlja.