i o deset rogova koji bijahu na njezinoj glavi, te o onom drugom koji izraste i pred kojim padoše tri — o tom rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike stvari i čija pojava bijaše veća od ostalih.
i o deset rogova koji bijahu na njezinoj glavi, te o onom drugom koji izraste i pred kojim padoše tri — o tom rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike stvari i čija pojava bijaše veća od ostalih.
Promatrao sam, a taj je rog vodio rat sa svetima i nadvladavao ih
dok ne dođe Pradavni te Sud bi dan svecima Svevišnjega; stiže vrijeme i sveci preuzeše Kraljevstvo.
Ovako reče: "Četvrta zvijer bit će četvrto kraljevstvo na Zemlji, koje će se razlikovati od svih kraljevstava. Proždrijet će svu Zemlju, zgaziti je i smrskati.
A deset rogova: iz tog kraljevstva ustat će deset kraljeva, a nakon njih ustat će drugi. On će biti drugačiji od prijašnjih i pokorit će tri kralja.
dok ne dođe Pradavni te Sud bi dan svecima Svevišnjega; stiže vrijeme i sveci preuzeše Kraljevstvo.
Dokle dođe starac, i dade se sud svecima višnjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo.
עַד דִּֽי אֲתָה עַתִּיק יֽוֹמַיָּא וְדִינָא יְהִב לְקַדִּישֵׁי עֶלְיוֹנִין וְזִמְנָא מְטָה וּמַלְכוּתָא הֶחֱסִנוּ קַדִּישִֽׁין
'ad di- 'a.Tah 'a.Tik yo.mai.Ya/' ve./di.Na/' ye.Hiv le./ka.di.Shei el.yo.Nin ve./zim.Na/' me.Tah u./mal.khu.Ta/' he.che.Si.nu ka.di.Shin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"dok ne dođe Pradavni dana i sud bi dan svecima Svevišnjega i vrijeme stiže i kraljevstvo preuzeše sveci"
1. Pradavni dana Izvornik: עַתִּיק יֽוֹמַיָּא ['a.Tik yo.mai.Ya/'] Gramatika: Riječ 'Attiq' je aramejski pridjev koji znači 'star' ili 'poodmakao', dok je 'yomayya' imenica u množini s određenim članom koja znači 'dani'. Zajedno tvore jedinstvenu opisnu sintagmu koja funkcionira kao božanski naslov. Značenje: Ovaj naslov ukazuje na Božju vječnost, bespočetnost i neprolaznu mudrost. Prikazuje Boga kao vrhovnog suca koji postoji prije svega stvorenoga i suvereno vlada nad cjelokupnom ljudskom poviješću.
2. sud bi dan Izvornik: וְדִינָא יְהִב [ve./di.Na/' ye.Hiv] Gramatika: Imenica 'dina' (sud, pravda) stoji uz glagol 'yehib', koji je u aramejskom pasivnom Peil obliku (perfekt). To označava dovršenu radnju davanja ili povjeravanja. Značenje: Ovo ne znači samo da je izrečena presuda u korist svetaca, već da im je dodijeljen autoritet i pravo sudioništva u božanskoj vladavini. Bog intervenira kako bi donio pravdu onima koji su bili ugnjetavani.
3. Svevišnjega Izvornik: עֶלְיוֹנִין [el.yo.Nin] Gramatika: Pridjev u muškom rodu, u apsolutnom stanju množine. Aramejska množina ovdje se koristi kao 'pluralis majestatis' (množina veličanstva) kako bi se označio jedan i jedini Bog. Značenje: Naglašava Božju apsolutnu transcendentnost i suverenost nad svim zemaljskim kraljevstvima, zvijerima i silama koje su se protivile Njegovom narodu.
4. vrijeme stiže Izvornik: וְזִמְנָא מְטָה [ve./zim.Na/' me.Tah] Gramatika: Imenica 'zimna' označava određeno ili zakazano vrijeme, dok je glagol 'metah' u aktivnom Peal obliku (perfekt, 3. lice jednine) sa značenjem 'stići' ili 'dokučiti'. Značenje: Ukazuje na to da se povijest odvija prema preciznom, unaprijed određenom Božjem planu. Patnja svetaca imala je svoj krajnji rok, nakon kojeg neizbježno slijedi Božja intervencija.
5. preuzeše (zaposjednu) Izvornik: הֶחֱסִנוּ [he.che.Si.nu] Gramatika: Glagol je u kauzativnom Haphel obliku (perfekt, 3. lice množine). Osnovni korijen 'hsn' znači 'biti snažan', dok u ovom obliku dobiva značenje 'uzeti u posjed' ili 'baštiniti'. Značenje: Predstavlja konačnu pobjedu i ostvarenje Božjeg obećanja. Sveci ne osvajaju kraljevstvo vlastitom oružanom snagom, već ga primaju kao trajno nasljedstvo temeljem Božje suverene presude.
Ovaj stih (Daniel 7:22) predstavlja eshatološki vrhunac Danielove vizije o četiri zvijeri i nudi duboku poruku nade. Zastrašujuća moć zemaljskih kraljevstava i progonstva biva naglo zaustavljena izravnom intervencijom 'Pradavnog dana' – samoga Boga. Njegov dolazak u potpunosti mijenja tijek povijesti, pretvarajući patnju u konačnu pobjedu, a progonstvo u vindikaciju.
Stih snažno naglašava teološki koncept eshatološkog obrata: oni koji su bili ugnjetavani i marginalizirani od strane svjetskih sila, sada su proglašeni pravednima i darovana im je vječna vladavina. To je trajno jamstvo vjernicima da, unatoč privremenoj patnji, Božja suverena pravda ima zadnju riječ, a Njegov će vjerni narod na kraju baštiniti Njegovo vječno kraljevstvo.