Tada Salomon poruči Hiramu:
Tada Salomon poruči Hiramu:
"Ti znaš da moj otac David nije mogao sagraditi dom Imenu Jahve, svoga Boga, zbog rata kojim su ga okružili, sve dok ih Jahve nije položio pod tabane mojih nogu.
A sada mi je Jahve, Bog moj, dao počinak sa svih strana; nema protivnika niti zla događaja.
I evo, naumio sam sagraditi Kuću Imenu Jahve, svoga Boga, kao što je Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin, kojega ću umjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on će sagraditi Kuću Mome Imenu.'
A sada zapovjedi neka mi posijeku cedrove s Libanona. Moje će sluge biti s tvojim slugama, a plaću za tvoje sluge dat ću ti prema svemu što kažeš, jer ti znaš da među nama nema čovjeka koji umije sjeći drva kao Sidonci."
A sada mi je Jahve, Bog moj, dao počinak sa svih strana; nema protivnika niti zla događaja.
A sada Gospod Bog moj dao mi je mir otsvuda, nemam nijednoga neprijatelja ni zle smetnje.
וְעַתָּה הֵנִיחַ יְהוָה אֱלֹהַי לִי מִסָּבִיב אֵין שָׂטָן וְאֵין פֶּגַע רָֽע
ve./'a.Tah he.Ni.ach Yah.weh 'e.lo.Ha/i l/i mi./sa.Viv 'ein sa.Tan ve./'Ein Pe.ga' Ra'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sada dao je počinak Jahve Bog moj meni uokolo, nema protivnika i nema događaja zlog."
1. I sada Izvornik: וְעַתָּה [ve'ata] Gramatika: Prilog vremena 'attah' (sada) na koji je dodan prefiks veznika 've' (i/a). Značenje: Služi kao prijelazna točka u narativu. Suprotstavlja prošlo razdoblje puno ratova (Davidovo doba) s novim razdobljem stabilnosti (Salomunovo doba).
2. dao je počinak Izvornik: הֵנִיחַ [heniycha] Gramatika: Glagol od korijena n-w-ch (נוּחַ), u hifil perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Hifil ovdje izražava kauzativno, uzročno značenje (učiniti da tko počiva). Značenje: Ukazuje na to da mir nije postignut isključivo ljudskim trudom, već je darovan odozgo. Označava teološki važan koncept Božjeg osiguranja mira kao preduvjeta za gradnju Hrama.
3. uokolo Izvornik: מִסָּבִיב [misaviyv] Gramatika: Imenica 'saviv' (krug, okolina) s prefiksom prijedloga 'min' (od, iz). Značenje: Izražava potpunost i apsolutnost Božje zaštite. Označava da ne postoji nijedna granica ili smjer iz kojeg trenutno prijeti vojna opasnost.
4. protivnika Izvornik: שָׂטָן [satan] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u tekstu stoji bez određenog člana. U ovom povijesnom kontekstu koristi se kao opća, a ne vlastita imenica. Značenje: Ovdje ne označava kozmičko biće ili palog anđela (Sotonu), već općenito zemaljskog, vojnog ili političkog neprijatelja. Ukazuje na odsustvo ljudskih aktera koji bi se aktivno protivili kraljevstvu.
5. događaja zlog Izvornik: פֶּגַע רָֽע [pega' ra'] Gramatika: Imenica 'pega'' (udarac, susret, događaj) modificirana pridjevom 'ra'' (zao, loš) u muškom rodu jednine. Značenje: Odnosi se na bilo kakvu nesreću, prirodnu katastrofu, pošast ili unutarnju pobunu koja bi neočekivano omela normalan život države. Pokazuje da uz vanjski mir od neprijatelja postoji i puna unutarnja stabilnost. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Ime je izvedeno iz drevnog semitskog glagolskog korijena h-y-h (היה) ili h-w-h (הוה) koji znači 'biti' ili 'postati'. Mnogi jezikoslovci smatraju da je to uzročni (kauzativni) oblik navedenog glagola u imperfektu. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju objašnjava svoje ime riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), jezično ga povezujući s glagolom 'biti'.
Ovaj stih (1. Kraljevima 5,18 prema hebrejskom tekstu, odnosno 5,4 u zapadnim prijevodima) predstavlja vrhunac povijesnog ispunjenja Božjih obećanja danih kralju Davidu, koja su se sada u potpunosti ostvarila tijekom vladavine njegovog sina Salomuna. Bog je Izraelu konačno osigurao stanje trajnog 'počinka', eliminirajući sve vanjske prijetnje (vojne protivnike) i unutarnje nevolje (zle događaje), čime je zemlja ušla u doba neviđene stabilnosti i prosperiteta.
Ovakvo stanje potpunog mira, poznato kao biblijski 'šalom', nije bilo tek puko vojno-političko postignuće, već prije svega teološki dar koji označava Božju trajnu naklonost. Prema starozavjetnoj teologiji, upravo je ovaj osigurani mir bio nužan i apsolutni preduvjet za početak gradnje Jeruzalemskog hrama. Hram se, kao mjesto trajne Božje prisutnosti i znak novog saveznog doba, nije smio graditi u razdoblju prolijevanja krvi i ratova, već isključivo u vremenu božanski darovanog mira.