A ovo su svećenici i leviti koji uzađoše sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra.
A ovo su svećenici i leviti koji uzađoše sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra.
Amarja, Maluk, Hatuš
Šekanija, Rehum, Meremot,
Ido, Gineton, Abija
Amarja, Maluk, Hatuš
Amarija, Maluh, Hatus,
אֲמַרְיָה מַלּוּךְ חַטּֽוּשׁ
'a.mar.Yah ma.Lukh cha.Tush
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Amarija, Maluk, Hatuš"
1. Amarija Izvornik: אֲמַרְיָה ['amaryah] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod. Nastavak '-jah' je teoforički element koji predstavlja skraćeni oblik Božjeg imena Jahve. Značenje: U teološkom smislu podsjeća da Božja riječ i obećanja ostaju trajni. Predstavlja osobu i obitelj posvećenu Bogu koji progovara svome narodu.
2. Maluk Izvornik: מַלּוּךְ [malukh] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod. Izvedena je iz semitskog korijena 'm-l-k' s pojačanim ili pridjevskim značenjem. Značenje: Može nositi ideju o prepoznavanju Božje kraljevske vladavine. Kao svećeničko ime ukazuje na Božji autoritet nad Njegovim izabranim narodom.
3. Hatuš Izvornik: חַטּֽוּשׁ [chatush] Gramatika: Vlastita imenica, muški rod. Korijen ove riječi u hebrejskom jeziku nije jasan i nema prepoznatljiv gramatički uzorak. Značenje: Iako samo ime nema izraženo teološko značenje, nositelj ovog imena predstavlja važnu kariku u očuvanju kultnog i duhovnog života Izraela nakon povratka iz sužanjstva. Imena: - Amarija [אֲמַרְיָה / 'amaryah] (osoba) Znači: Jahve je rekao, Jahve je obećao Tvorba: Sastoji se od glagolskog korijena 'amar' (reći, progovoriti) i teoforičkog nastavka 'jah' (Jahve).
- Maluk [מַלּוּךְ / malukh] (osoba) Znači: Vladar, Kraljevski, Savjetnik Tvorba: Tvori se od semitskog korijena 'malak', što znači kraljevati ili vladati.
- Hatuš [חַטּֽוּשׁ / chatush] (osoba) Znači: Nepoznato Tvorba: Ovo ime nema poznatu ili pouzdanu etimologiju, stoga se njegovo točno značenje ne može utvrditi.
Ovaj kratak stih, preuzet iz Knjige Nehemijine (Nehemija 12:2), u potpunosti se sastoji od nabrajanja imena trojice svećenika: Amarije, Maluka i Hatuša. Oni pripadaju povijesnom zapisu koji navodi glave svećeničkih obitelji i levite koji su se iz babilonskog sužanjstva vratili u Jeruzalem pod vodstvom Zerubabela i Jošue.
Premda stih predstavlja suhoparan popis bez vidljive radnje, on u biblijskom kontekstu nosi važnu funkciju očuvanja identiteta. Nabrajanje konkretnih obitelji svjedoči o povijesnoj realnosti i naglašava Božju vjernost Njegovom narodu pri obnovi bogoslužja. Ovi su ljudi preuzeli na sebe odgovornost za duhovno vodstvo Izraela, garantirajući svojim imenom i autoritetom obnovu odnosa sa živim Bogom u domovini.