U prvoj godini Baltazara, kralja babilonskog, Daniel vidje san i viđenja u svojoj glavi na svojoj postelji. Tada zapisa taj san i iznese srž stvari.
U prvoj godini Baltazara, kralja babilonskog, Daniel vidje san i viđenja u svojoj glavi na svojoj postelji. Tada zapisa taj san i iznese srž stvari.
Daniel progovori i reče: "Gledao sam u svome viđenju noću, i gle, četiri vjetra Nebesa provaljivahu na veliko more.
I četiri velike zvijeri izađoše iz mora, različite jedna od druge.
Prva bijaše kao lav i imaše orlovska krila. Gledao sam dok joj ne iščupaše krila; ona bi podignuta sa zemlje i uspravljena na noge kao čovjek, te joj bi dano ljudsko srce.
Daniel progovori i reče: "Gledao sam u svome viđenju noću, i gle, četiri vjetra Nebesa provaljivahu na veliko more.
Danilo progovori i reče: vidjeh u utvari svojoj noću, a to četiri vjetra nebeska udariše se na velikom moru.
עָנֵה דָנִיֵּאל וְאָמַר חָזֵה הֲוֵית בְּחֶזְוִי עִם לֵֽילְיָא וַאֲרוּ אַרְבַּע רוּחֵי שְׁמַיָּא מְגִיחָן לְיַמָּא רַבָּֽא
'a.Neh da.ni.yeL ve./'a.Mar cha.Zeh ha.Veit be./chez.V/i 'im- leil.Ya/' va./'a.Ru 'ar.Ba' ru.Chei she.mai.Ya/' me.gi.Chan le./ya.Ma/' ra.Ba/'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovori Daniel i reče: Gledajući bijah u viđenju mome pri noći, i gle, četiri vjetra nebesa provaljivahu na more veliko."
1. gledajući bijah Izvornik: חָזֵה הֲוֵית [cha.Zeh ha.Veit] Gramatika: Perifrastična konstrukcija aktivnog participa (חָזֵה) i perfekta glagola 'biti' (הֲוֵית). Ovo je tipična struktura u aramejskom koja označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti. Značenje: Naglašava intenzitet i trajanje Danielovog promatranja. Vizija nije bila kratak, prolazni bljesak, već stalan, fiksiran prizor koji se neko vrijeme odvijao pred njim dok je on neprekidno gledao.
2. u viđenju mome Izvornik: בְּחֶזְוִי [be./chez.V/i] Gramatika: Imenica חֱזוּ (chezu - viđenje, vizija) s prijedlogom בְּ (be - u) i pronominalnim sufiksom prvog lica jednine (i - moj). Značenje: Ova se riječ primarno koristi za nadnaravne, proročke vizije (često odvojena od običnih snova). Povezana je s vizualnim primanjem izravne božanske objave o budućnosti.
3. vjetra Izvornik: רוּחֵי [ru.Chei] Gramatika: Imenica ženskog roda רוּחַ (ruach) u množini i status constructus (konstruktnom stanju). Doslovno znači 'vjetrovi od' ili 'duhovi od'. Značenje: Može značiti i 'vjetar' i 'duh'. Ovdje predstavlja silovite kozmičke sile, često povezane s anđeoskim posrednicima ili nebeskim utjecajima koji pokreću ključne povijesne događaje na zemlji.
4. nebesa Izvornik: שְׁמַיָּא [she.mai.Ya/'] Gramatika: Imenica muškog roda u množini sa sufiksom status emphaticus (određenog stanja u aramejskom), ekvivalent hebrejskom 'šamajim'. Značenje: Označava Božje prebivalište i sferu Njegovog suvereniteta. 'Vjetrovi nebesa' ukazuju na to da kaos i promjene svjetskih carstava ne nastaju slučajno, već podliježu odredbama odozgo.
5. provaljivahu / uzburkavahu Izvornik: מְגִיחָן [me.gi.Chan] Gramatika: Afel (kauzativno stablo) particip, ženski rod (jer 'vjetrovi' su ženskog roda), množina. Od korijena גּוּחַ (guach) koji znači izbiti, provaliti ili uzburkati. Značenje: Daje sliku izuzetno moćne, silovite i agresivne akcije. Nebeski vjetrovi se sudaraju i bore na moru, stvarajući strahovit kaos iz kojeg će se oblikovati svjetska carstva.
6. na more veliko Izvornik: לְיַמָּא רַבָּֽא [le./ya.Ma/' ra.Ba/'] Gramatika: Imenica יַם (more) i pridjev רַב (velik), oboje u status emphaticus. S prijedlogom לְ (na/prema). Značenje: U biblijskoj apokaliptičnoj simbolici, nemirno more često predstavlja ljudski rod, mase i narode u stalnom previranju i otporu Bogu, iz kojih izranjaju tiranije (zvijeri). Imena: - Daniel [דָנִיֵּאל / da.ni.yeL] (osoba) Znači: Bog je moj sudac Tvorba: Sastavljeno od hebrejskog korijena 'din' (suditi, sudac) sa sufiksom za prvo lice jednine '-i' (moj) te teoforskog elementa 'El' (Bog). Promjena imena: U Babilonu (Dan 1,7) su mu nadjenuli kaldejsko ime Beltešazar (Bēl-šar-uṣur), što znači 'Bale, čuvaj kralja'.
Ovaj stih uvodi jednu od najznačajnijih apokaliptičkih vizija u Starom zavjetu, označavajući prijelaz s povijesnog dijela Knjige Danielova na proročki. Prizor je grandiozan i zastrašujuć: Daniel u noćnoj viziji promatra kako se nebeske sile (četiri vjetra) silovito obrušavaju na veliko more. U starozavjetnoj simbolici, uzburkano more redovito predstavlja kaotični svijet ljudskih naroda i previranja iz kojih nastaju zla (zvijeri koje će izroniti u idućim stihovima).
Teološka poruka ovog uvoda iznimno je važna jer pokazuje da kaos svjetske povijesti nije izvan kontrole. 'Vjetrovi' koji uzburkavaju more dolaze s 'nebesa' - dakle, usponi i padovi ljudskih carstava, koliko god zastrašujući bili, odvijaju se pod suverenim dopuštenjem ili izravnom odredbom Boga. Svjetska povijest kreće se prema unaprijed zadanom eshatološkom cilju u kojem će ljudska carstva konačno biti zamijenjena vječnim Božjim kraljevstvom.