Vladat će nad skrivenim riznicama zlata i srebra i nad svim dragocjenostima Egipta, a Libijci i Etiopljani ići će njegovim stopama.
Vladat će nad skrivenim riznicama zlata i srebra i nad svim dragocjenostima Egipta, a Libijci i Etiopljani ići će njegovim stopama.
A glasine s istoka i sa sjevera uplašit će ga te će izaći u velikom gnjevu da uništi i istrijebi mnoge.
Raspet će šatore svoga dvora između mora i Svete gore Divote, no stići će svome kraju i neće mu biti pomagača.
Raspet će šatore svoga dvora između mora i Svete gore Divote, no stići će svome kraju i neće mu biti pomagača.
I razapeće šatore dvora svojega među morima na krasnoj svetoj gori; i kad dođe k svome kraju, niko mu neće pomoći.
וְיִטַּע אָהֳלֶי אַפַּדְנוֹ בֵּין יַמִּים לְהַר צְבִי קֹדֶשׁ וּבָא עַד קִצּוֹ וְאֵין עוֹזֵר לֽוֹ
ve./yi.Ta' 'o.ho.Lei 'a.pad.N/o bein ya.Mim le./har- tze.vi- Ko.desh u./Va' 'ad- ki.Tz/o ve./'Ein o.Zer l/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I posadit će šatore paviljona svoga između mora i gore ljepote svetosti, i doći će do kraja svoga i nema pomagača njemu."
1. I posadit će Izvornik: וְיִטַּע [ve/yita'] Gramatika: Veznik 'waw' i glagol u Qal imperfektu, 3. lice jednine od korijena נטע (nata' - posaditi). Iako se uobičajeno koristi za sadnju stabala ili vinograda, ovdje se metaforički koristi za podizanje šatora. Značenje: Upotreba ovog glagola sugerira namjeru trajnog naseljavanja i utvrđivanja moći. Tiranin želi pustiti korijenje u obećanoj zemlji, no njegov je pothvat osuđen na propast.
2. šatore paviljona svoga Izvornik: אָהֳלֶי אַפַּדְנוֹ ['oholey 'apadno] Gramatika: Konstruktni lanac (smihut). Riječ 'apadno' (sa sufiksom 3. lica jednine) predstavlja staroperzijsku posuđenicu (apadana) za kraljevsku palaču i hapax legomenon je (pojavljuje se samo ovdje u hebrejskoj Bibliji). Značenje: Ova fraza oslikava vrhunac oholosti 'Kralja Sjevera' koji postavlja svoj golemi, imperijalni zapovjedni stožer nalik palači, pokušavajući materijalizirati svoju moć i zasjeniti samog Boga.
3. između mora i gore ljepote svetosti Izvornik: בֵּין יַמִּים לְהַר צְבִי קֹדֶשׁ [beyn yamim le/har tzevi qodesh] Gramatika: Prijedlog 'beyn' (između) s lamedom provodi konstrukciju položaja. 'Har tzevi qodesh' je dvostruki konstruktni lanac gdje 'tzevi' (ljepota/ukras) i 'qodesh' (svetost) opisuju goru. Značenje: Zemljopisno označava područje između Sredozemnog mora i Mrtvog mora (ili Galilejskog jezera), s jasnim fokusom na Hramsku goru (Sion) u Jeruzalemu. Oholost tiranina doseže vrhunac jer vojnički prisvaja najsvetije mjesto Božje prisutnosti.
4. do kraja svoga Izvornik: עַד קִצּוֹ ['ad qitzo] Gramatika: Prijedlog 'ad' (do) uz imenicu 'qetz' (kraj) s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njegov). Značenje: Imenica 'qetz' ključna je u Danielovoj eshatologiji, označavajući unaprijed određeni, sudbinski kraj. Bez obzira na njegovu silinu, vrijeme ovog vladara strogo je ograničeno Božjim suverenim planom.
5. i nema pomagača njemu Izvornik: וְאֵין עוֹזֵר לוֹ [ve/'eyn 'ozer lo] Gramatika: Partikula negacije 'eyn' (nema) s aktivnim participom 'ozer' (onaj koji pomaže, pomagač) iz Qal osnove glagola עזר ('azar), uz prijedlog lamed sa sufiksom 3. lica. Značenje: Naglašava potpunu izolaciju i bespomoćnost zlog vladara u trenutku božanskog suda. Njegova vojna i politička moć naglo nestaju, ostavljajući ga posve samog pred konačnom propašću.
Ovaj stih iz Knjige proroka Daniela (11:45) predstavlja dramatičan vrhunac i nagli pad posljednjeg velikog tiranina, eshatološkog 'Kralja Sjevera'. Oslikava apsolutni sudar goleme zemaljske oholosti i vrhovnog božanskog suvereniteta. Tiranin u svojoj drskosti postavlja svoj raskošni vojni stožer na najsvetijem mogućem mjestu u Izraelu – između dvaju mora i same svete jeruzalemske gore – pokušavajući se izjednačiti s Bogom i zauzeti Njegovo prebivalište.
Međutim, upravo na tom zemaljskom vrhuncu njegove moći, njegov kraj dolazi iznenada i neopozivo, sukladno Božjem tajmingu ('qetz'). Završne riječi 'i nema pomagača njemu' nose duboku utješnu i teološku poruku o konačnoj sudbini svakog zla: pred suverenim Božjim sudom, sva ljudska ili demonska moć, oružja i raskoš postaju potpuno beskorisni. Bog ostaje apsolutni gospodar povijesti koji izriče konačnu riječ i donosi neizbježan kraj svakoj tiraniji.