A u Betelu više ne prorokuj, jer to je kraljevo svetište i dom kraljevstva.
A u Betelu više ne prorokuj, jer to je kraljevo svetište i dom kraljevstva.
Amos odgovori Amasji: "Nisam ja prorok niti sin proroka, nego sam stočar i uzgajivač sikomora.
No Jahve me uze od stada i reče mi Jahve: 'Idi, prorokuj Mojemu narodu Izraelu.'
A sada čuj Riječ Jahvinu. Ti govoriš: 'Ne prorokuj protiv Izraela i ne propovijedaj protiv doma Izakova.'
Zato ovako govori Jahve: "Tvoja će žena bludničiti u gradu, a tvoji sinovi i tvoje kćeri past će od mača. Tvoja će zemlja užetom biti podijeljena, a ti ćeš umrijeti na nečistoj zemlji, dok će Izrael zacijelo biti prognan sa svoje zemlje."
No Jahve me uze od stada i reče mi Jahve: 'Idi, prorokuj Mojemu narodu Izraelu.'
A Gospod me uze od stada i reče mi Gospod: idi, prorokuj narodu mojemu Izrailju.
וַיִּקָּחֵנִי יְהוָה מֵאַחֲרֵי הַצֹּאן וַיֹּאמֶר אֵלַי יְהוָה לֵךְ הִנָּבֵא אֶל עַמִּי יִשְׂרָאֵֽל
va/i.yi.ka.Che./ni Yah.weh me./'a.cha.Rei ha./Tzon va/i.Yo.mer 'e.La/i Yah.weh lekh hi.na.Ve' 'el- 'a.M/i Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uze me Jahve od iza stada i reče mi Jahve idi prorokuj mome narodu Izraelu"
1. I uze me Izvornik: וַיִּקָּחֵנִי [va/i.yi.ka.Che./ni] Gramatika: Glagol 'laqach' (uzeti) u Qal imperfektu s 'vav' konsekutivnim i pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Ovaj oblik označava svršenu radnju u prošlosti koja se nadovezuje na prethodni narativ. Značenje: Glagol 'uzeti' ovdje ukazuje na snažnu, suverenu Božju inicijativu. Bog doslovno preuzima proroka iz njegove dotadašnje svakodnevice i stavlja ga u svoju službu, što implicira da se poslanje ne bira, već prima.
2. od iza stada Izvornik: מֵאַחֲרֵי הַצֹּאן [me./'a.cha.Rei ha./Tzon] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) spojen s prijedlogom 'achar' (iza) u konstruktnom stanju, uz imenicu 'tzon' (stado) s određenim članom. Tvori prijedložnu frazu koja označava polazište kretanja. Značenje: Fraza naglašava Amosovo ponizno podrijetlo i neočekivanost Božjeg poziva. On nije bio iz proročke škole ni hrama, već pastir čiji je životni smjer dramatično preusmjeren Božjom intervencijom.
3. idi Izvornik: לֵךְ [lekh] Gramatika: Imperativ muškog roda jednine u Qal osnovi, od korijena 'halakh' (ići, hodati). To je oblik izravne zapovijedi. Značenje: Kao i u slučaju Abrahama, ovaj poziv na odlazak označava kidanje veza s prošlim načinom života. Zahtijeva trenutnu i bespogovornu poslušnost Božjem autoritetu.
4. prorokuj Izvornik: הִנָּבֵא [hi.na.Ve'] Gramatika: Imperativ muškog roda jednine u Nifal osnovi, od korijena 'naba' (prorokovati). Nifal osnova često nosi povratno ili trpno značenje, sugerirajući posredničku ulogu subjekta. Značenje: Riječ naglašava da prorok nije autor vlastite poruke, već samo glasnogovornik koji prima i prenosi tuđu riječ. Njegova je zadaća vjerno izgovoriti ono što mu je Bog povjerio.
5. mome narodu Izvornik: עַמִּי ['a.M/i] Gramatika: Imenica 'am' (narod) sa sufiksom prvog lica jednine ('i' = moj). Prisvojni sufiks označava blisku pripadnost. Značenje: Korištenje ove fraze ističe da, usprkos njihovim grijesima i Amosovoj oštroj poruci osude, Bog još uvijek priznaje Izrael kao svoj saveznički narod. Sud koji dolazi izraz je Njegove brige i ljubavi prema svojima. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Tetragramaton YHWH se uobičajeno izvodi iz semitskog korijena 'hvh' (biti, postojati, postati). Neki stručnjaci tumače ga kao kauzativni oblik glagola sa značenjem 'On uzrokuje da postoji' ili 'Stvoritelj'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava i povezuje svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam) pred Mojsijem.
- Izrael [יִשְׂרָאֵֽל / Yis.ra.'El] (narod) Znači: Bog se bori / Neka se Bog bori Tvorba: Ovo teoforično ime sastavljeno je od glagolskog korijena 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 anđeo daje to ime Jakovu nakon noćnog hrvanja, objašnjavajući ga riječima: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si'. Promjena imena: Raniji oblik: Jakov (Ya'akov), povezan s korijenom 'aqev' (peta), u značenju 'on drži za petu' ili preneseno 'varalica'.
Ovaj stih (Amos 7,15) iznimno je važan jer jasno sažima samu narav starozavjetnog proročkog poziva. Bog ima suverenu inicijativu; on uzima čovjeka iz njegove uobičajene, skromne svjetovne profesije i bez ikakvih prethodnih teoloških kvalifikacija postavlja ga za svog službenog glasnogovornika. Prorok je prvenstveno onaj koji je 'uzet', pozvan odozgor, netko tko nije sam izabrao svoj put nego mu se pokorio.
S druge strane, stih snažno odjekuje teologijom Saveza. Unatoč tome što se sjeverno kraljevstvo u to vrijeme nalazilo u dubokom moralnom i religioznom padu, Bog i dalje naziva Izrael 'svojim narodom' (עַמִּי). Njegov čin slanja proroka, čak i kada nosi teške poruke suda, vrhunski je dokaz milosti: Bog ne diže ruke od svojih ljudi već im, lomeći ljudske okvire tko bi i kakav prorok trebao biti, osigurava izravnu Riječ.