Ukloni od Mene buku svojih pjesama, a svirku tvojih harfi neću slušati.
Ukloni od Mene buku svojih pjesama, a svirku tvojih harfi neću slušati.
Neka pravda poteče kao voda, a pravednost kao nepresušan potok.
Jeste li Mi prinosili žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov?
Nosili ste Sikuta, svoga kralja, i Kevana, svoje likove, zvijezdu svoga boga, koje ste sebi napravili.
I prognat ću vas onkraj Damaska, govori Jahve, Bog nad Vojskama Njegovo je Ime.
Jeste li Mi prinosili žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov?
Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji četrdeset godina, dome Izrailjev?
הַזְּבָחִים וּמִנְחָה הִֽגַּשְׁתֶּם לִי בַמִּדְבָּר אַרְבָּעִים שָׁנָה בֵּית יִשְׂרָאֵֽל
ha./ze.va.Chim u./min.Chah hi.gash.tem- l/i va./mid.Bar 'ar.ba.'Im sha.Nah beit Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"(Da li) žrtve i prinos ste prinosili meni u pustinji četrdeset godina, dome Izraelov?"
1. (Da li) žrtve Izvornik: הַזְּבָחִים [ha.ze.va.Chim] Gramatika: Imenica muškog roda u množini s upitnim prefiksom 'he' (הַ). Ovaj prefiks ovdje preuzima vokalizaciju određenog člana (patach i dagesh u idućem slovu), što je rijetka, ali postojeća pojava u hebrejskom. Značenje: Odnosi se na krvne žrtve životinja. Prorok postavlja retoričko pitanje koje propituje važnost i nužnost takvih žrtava u izvornom i čistom odnosu naroda s Bogom.
2. i prinos Izvornik: וּמִנְחָה [u.min.Chah] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini sa spojenim veznikom 'vav' (וּ, 'i'). Značenje: Specifično označava nekrvne žrtve, poput prinosa od žita i ulja. U paru sa 'žrtvama' ova riječ predstavlja cjelokupnost izraelskog obrednog i žrtvenog sustava onoga vremena.
3. ste prinosili Izvornik: הִֽגַּשְׁתֶּם [hi.gash.tem] Gramatika: Glagol u hifil perfektu, 2. lice množine od korijena נגשׁ (nagaš), što znači 'približiti' ili 'prinijeti'. Značenje: Označava formalni i svečani čin prinošenja žrtvenih darova pred Boga na oltar. Pitanje implicira da sam čin mehaničkog prinošenja nije ono što je temeljilo Božji savez s narodom.
4. u pustinji Izvornik: בַמִּדְבָּר [va.mid.Bar] Gramatika: Imenica 'midbar' s neodvojivim prijedlogom 'be' (u) i asimiliranim određenim članom 'ha', što rezultira vokalizacijom 'ba' (בַ). Značenje: Pustinja predstavlja formativno doba izraelske nacije nakon izlaska iz Egipta. Prorok je ističe kao razdoblje autentične poslušnosti i duboke ovisnosti o Bogu, kada raskošni rituali nisu postojali.
5. dome Izvornik: בֵּית [beit] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, nalazi se u konstruktnom stanju (status constructus) koje izražava pripadnost ili posjedovanje. Značenje: Riječ se koristi slikovito kako bi obuhvatila cijeli narod kao jednu veliku obitelj s jedinstvenim identitetom. Njome se naglašava kolektivna prisutnost i zajednička odgovornost izraelske nacije pred Bogom. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵֽל / Yis.ra.'El] (narod) Znači: Bog se bori; Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Ime je složenica od glagola שָׂרָה (sarah - boriti se, ustrajati) i teoforskog elementa אֵל (El
- Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32,28 tumači ime na temelju događaja: 'Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadvladao si.' Promjena imena: Prethodno ime patrijarha bilo je Jakov (hebr. Ya'aqov). Promjena u 'Izrael' označava duhovnu transformaciju i novi identitet, prelazeći iz varalice u bogobojaznog praoca naroda i nositelja saveza.
Ovaj stih (Amos 5,25) predstavlja jedno od najdubljih i najviše raspravljanih pitanja u starozavjetnoj proročkoj literaturi. Amos postavlja oštro retoričko pitanje koje naizgled sugerira da Izraelci tijekom četrdeset godina lutanja pustinjom uopće nisu prinosili žrtve Bogu. Iako se stih ne mora nužno shvatiti kao apsolutno povijesno poricanje bilo kakvog pustinjskog kulta, on snažno ističe teološku kritiku suvremenog, licemjernog bogoštovlja u kojem su raskošni rituali zamijenili istinsku moralnost i pravednost.
Prorok podsjeća narod na njihovo rano pustinjsko razdoblje kao na vrijeme autentične blizine s Bogom koja se temeljila na vjernosti i poslušnosti u savezu, a ne na pukom obavljanju žrtvenih propisa. Bogu nije stalo do vanjske forme i obrednih darova ako oni nisu popraćeni socijalnom pravdom, što je i glavno obilježje Amosovog radikalnog proročkog poziva.