Pada li ptica u zamku na zemlji, ako za nju nema mamca? Diže li se zamka s tla, a da ništa ne uhvati?
Pada li ptica u zamku na zemlji, ako za nju nema mamca? Diže li se zamka s tla, a da ništa ne uhvati?
Ako rog zatrubi u gradu, neće li narod uzdrhtati? Ako bude nesreća u gradu, nije li to Jahve učinio?
Jer Jahve Gospod ne čini ništa, a da Svoju tajnu ne otkrije Svojim slugama prorocima.
Lav je zarikao, tko se neće bojati? Gospodin Jahve je progovorio, tko neće prorokovati?
Razglasite po dvorcima u Ašdodu i po dvorcima u zemlji egipatskoj te recite: "Skupite se na gorama Samarije, vidite mnoge nerede u njoj i tlačenja posred nje."
Jer Jahve Gospod ne čini ništa, a da Svoju tajnu ne otkrije Svojim slugama prorocima.
Jer Gospod Gospod ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima.
כִּי לֹא יַעֲשֶׂה אֲדֹנָי יְהוִה דָּבָר כִּי אִם גָּלָה סוֹדוֹ אֶל עֲבָדָיו הַנְּבִיאִֽים
ki lo' ya.'a.Seh 'a.do.Nai Yah.weh da.Var ki 'im- ga.Lah so.D/o 'el- 'a.va.Da/v ha./ne.vi.'Im
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer ne čini Gospodar Jahve stvar osim ako je otkrio tajnu svoju k slugama svojim prorocima."
1. čini Izvornik: יַעֲשֶׂה [ya'aseh] Gramatika: Glagol od korijena עָשָׂה ('asah), u Qal imperfektu, 3. lice jednine muškog roda. Imperfekt ovdje izražava trajnu, uobičajenu radnju ili opće načelo. Značenje: Ukazuje na kontinuiranu Božju aktivnost u povijesti. Bog nije pasivan, već aktivno djeluje, ali to djelovanje nije proizvoljno ni hirovito.
2. Gospodar Jahve Izvornik: אֲדֹנָי יְהוִה ['adonay Yahweh] Gramatika: Dvostruko Božje ime; 'Adonaj' (Gospodar) ukazuje na suverenitet, dok je 'Jahve' osobno Božje ime. Masoreti su 'Jahve' ovdje vokalizirali samoglasnicima za 'Elohim' (Bog) kako bi se izbjeglo uzastopno čitanje 'Adonaj Adonaj'. Značenje: Ova specifična kombinacija naglašava Božji apsolutni autoritet kao Vladara svemira, uz istovremeno podsjećanje na Njegov zavjetni odnos s Izraelom.
3. stvar Izvornik: דָּבָר [davar] Gramatika: Imenica muškog roda jednine. Ovisno o kontekstu, može se prevesti kao 'riječ', 'stvar', 'događaj' ili 'djelo'. Značenje: U biblijskoj misli riječ i djelo su neodvojivi; Božja riječ (davar) je uvijek i Njegovo djelovanje. Ovdje se misli na bilo kakav značajan sud ili povijesni događaj koji Bog namjerava izvesti.
4. tajnu svoju Izvornik: סוֹדוֹ [sodo] Gramatika: Imenica muškog roda jednine סוֹד (sod) sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda (njegov). Značenje: Riječ 'sod' označava intimni krug, tajno vijeće ili povjerljivi razgovor. Bog prima proroke u svoj unutarnji krug i dijeli s njima svoje najdublje nakane i planove prije nego ih ostvari u svijetu.
5. prorocima Izvornik: הַנְּבִיאִֽים [hannevi'im] Gramatika: Imenica muškog roda množine (נָבִיא, navi') s određenim članom (ha-). Korijen 'n-v-a' najvjerojatnije dolazi iz akadskog i znači 'onaj koji je pozvan' ili 'vjesnik'. Značenje: Proroci nisu tek puki predviđači budućnosti, već opunomoćeni Božji glasnici i aktivni članovi Njegovog nebeskog vijeća (sod). Njihova je uloga razumjeti Božje srce i vjerno prenijeti Njegovu volju narodu. Imena:
- Jahve [יְהוִה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da ime potječe od semitskog korijena הָיָה (hayah) - 'biti' ili 'postojati', te predstavlja arhaični ili kauzativni oblik tog glagola. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava Mojsiju svoje ime riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti), izravno ga povezujući s glagolom 'biti'.
Ovaj redak iz Knjige proroka Amosa (3,7) predstavlja jedno od najvažnijih i najdubljih starozavjetnih svjedočanstava o naravi proročke službe i Božjem odnosu prema čovječanstvu. Bog, kao suvereni Vladar povijesti (Adonaj Jahve), ne djeluje samovoljno niti prepušta svijet iznenadnom kaosu. Prije nego što izvede bilo koji značajan čin u ljudskoj povijesti – a u kontekstu Amosa to se prvenstveno odnosi na nadolazeće sudove nad narodima – On najprije dijeli svoje namjere sa svojim izabranim glasnicima.
Time se snažno naglašava intimnost između Boga i Njegovih proroka; oni nisu samo pasivni alati za prijenos poruka, već bliski pouzdanici uključeni u Njegovo nebesko 'tajno vijeće' (sod). Ovakvo Božje samootkrivanje istovremeno očituje i Njegovu milost jer ljudima, posredstvom proroka, uvijek daje priliku za razumijevanje situacije, upozorenje i, u konačnici, za pokajanje prije nego što se izgovorena 'riječ' (davar) preobrazi u neumoljivo povijesno 'djelo'.