Riječ vaša neka bude svagda u milosti, solju začinjena, da znate kako vam treba svakomu pojedinomu odgovarati.
Riječ vaša neka bude svagda u milosti, solju začinjena, da znate kako vam treba svakomu pojedinomu odgovarati.
Sve o meni obznanit će vam Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj i surob u Gospodinu,
kojega poslah k vama upravo zato da saznate kako je s nama i da ohrabri srca vaša,
s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je od vaših; oni će vam obznaniti sve što je ovdje.
Pozdravlja vas Aristarh, moj suzarobljenik, i Marko, bratić Barnabin — o kojemu primiste zapovijedi: ako dođe k vama, primite ga —
kojega poslah k vama upravo zato da saznate kako je s nama i da ohrabri srca vaša,
Kojega poslah k vama za to isto da razbere ko ste vi, i da utješi srca vaša,
ὃν ἔπεμψα πρὸς ὑμᾶς εἰς αὐτὸ τοῦτο ἵνα γνῶτε τὰ περὶ ἡμῶν καὶ παρακαλέσῃ τὰς καρδίας ὑμῶν,
hon epempsa pros humas eis auto touto ina gnōte ta peri hēmōn kai parakalesē tas kardias humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kojega poslah k vama za samo ovo da saznate ono o nama i ohrabri ta srca vas,"
1. poslah Izvornik: ἔπεμψα [epempsa] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Riječ je o tzv. epistolarnom aoristu: pisac gleda na radnju slanja iz vremenske perspektive primatelja u trenutku kada oni budu čitali pismo (za Pavla je slanje sadašnjost, a za čitatelje prošlost). Značenje: Službena formula opunomoćenja glasnika kojom Pavao potvrđuje da Tihik dolazi s njegovim izravnim nalogom i autoritetom.
2. za samo ovo Izvornik: εἰς αὐτὸ τοῦτο [eis auto touto] Gramatika: Prijedlog s akuzativom svrhe uz pokazni izraz u srednjem rodu jednine. Spoj zamjenica 'samo ovo' snažno usmjerava pažnju na namjernu rečenicu koja slijedi. Značenje: Naglašava da Tihikov dolazak nije usputan, nego pomno planiran s točno određenom pastoralnom svrhom.
3. da saznate Izvornik: ἵνα γνῶτε [ina gnōte] Gramatika: Veznik namjere s glagolom u aoristu, aktiv, konjunktiv, 2. lice množine. Aorist konjunktiva ovdje označava konkretno, cjelovito stjecanje spoznaje po Tihikovu dolasku. Značenje: Dijeljenje informacija o apostolovim prilikama izraz je zajedništva i uzajamne brige između zatočenog Pavla i crkve u Kolosima.
4. ono o nama Izvornik: τὰ περὶ ἡμῶν [ta peri hēmōn] Gramatika: Određeni član u akuzativu množine srednjeg roda s prijedlogom i osobnom zamjenicom u genitivu množine. Kao i u prethodnom stihu, član poimeničuje prijedložni izraz. Značenje: Prijelaz s jednine ('glede mene' u prethodnom stihu) na množinu ('o nama') pokazuje da Pavao nije sam, nego uključuje i svoje suradnike koji s njim dijele službu i okolnosti.
5. ohrabri Izvornik: παρακαλέσῃ [parakalesē] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, konjunktiv, 3. lice jednine, ovisan o vezniku namjere 'da' (ἵνα). Subjekt glagola prelazi s 2. lica množine (vi saznate) natrag na 3. lice jednine (Tihik ohrabri). Značenje: Bogata složenica koja doslovno znači 'pozvati k sebi u pomoć', a obuhvaća tješenje, bodrenje, jačanje i poticanje. Krajnji cilj prenošenja vijesti nije puka znatiželja, nego duhovno utvrđivanje zajednice.
6. ta srca vas Izvornik: τὰς καρδίας ὑμῶν [tas kardias humōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice, u službi izravnog objekta. Značenje: U biblijskoj antropologiji 'srce' nije samo sjedište osjećaja, nego najdublje središte ljudske osobe u kojem se donose odluke, oblikuju misli i čuva vjera.
Ovaj stih (koji pronalazimo gotovo identičan u Efežanima 6:22 i Kološanima 4:8) izvanredno sažima pravo pastirsko srce apostola Pavla i samu bit zajedništva rane crkve. Iako se nalazi u teškom položaju zatvoreništva, Pavao ne misli prvenstveno na sebe ni na svoje potrebe. On proaktivno šalje Tihika s jasno definiranom, dvostrukom svrhom: prvo, transparentno informirati zajednicu o svom stanju kako bi smirio njihovu tjeskobu i, drugo, da ih duhovno ohrabri.
Poruka teksta snažno naglašava važnost redovite komunikacije i empatijske povezanosti unutar kršćanske crkve. Prava duhovna utjeha koju donosi poslanik nije zamišljena tek kao izražavanje žaljenja nad okolnostima. Njezin je cilj transformativan – ona pogađa samo 'srce' vjernika, obnavljajući njihovu otpornost, osnažujući njihovu poslušnost Bogu i ohrabrujući ih da hrabro ustraju usprkos svim duhovnim i fizičkim bitkama.