Kološanima 4,10 — Poslanica Kološanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Pozdravlja vas Aristarh taj suzarobljenik moj i Marko taj bratić Barnabin, o kojemu primiste zapovijedi; ako dođe k vama, primite njega;"

1. Pozdravlja Izvornik: Ἀσπάζεται [Aspazetai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine, deponentni oblik (srednje-pasivni oblik s aktivnim značenjem). Stoji u jednini jer se gramatički slaže s prvim subjektom u nizu (Aristarhom), dok se smislom proteže i na ostale navedene. Značenje: Standardni epistolarni izraz u ranom kršćanstvu prestaje biti puka uljudnost i postaje izričaj liturgijskog i bratskog zajedništva među prostorno udaljenim vjernicima (izvornik prvotno znači 'zagrliti').

2. taj suzarobljenik moj Izvornik: ὁ συναιχμάλωτός μου [ho sunaichmalōtos mou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Složena je od prijedloga σύν (s, zajedno), imenice αἰχμή (vrh koplja) i glagola ἁλίσκομαι (biti uhvaćen). Značenje: Doslovno označava ratnog zarobljenika 'uhvaćenog kopljem' zajedno s drugim; Pavao tim snažnim vojničkim izrazom opisuje Aristarha koji s njime dijeli ili stvarno tamnovanje ili dragovoljno služenje u apostolovu sužanjstvu u duhovnom boju za Krista.

3. taj bratić Izvornik: ὁ ἀνεψιὸς [ho anepsios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom u apoziciji uz ime Marko, praćena genitivom pripadnosti ('Barnabin'). U klasičnom i novozavjetnom grčkom ovaj izraz označava bratića (sina očeva ili majčina brata/sestre), a tek u kasnijem razdoblju nećaka. Značenje: Rodbinska veza s Barnabom objašnjava zašto se Barnaba na početku drugog misijskog putovanja toliko zauzeo za Marka unatoč Pavlovu protivljenju (Dj 15,37-39), a ovdje svjedoči o potpunom pomirenju Marka i Pavla.

4. primiste zapovijedi Izvornik: ἐλάβετε ἐντολάς [elabete entolas] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 2. lice množine, s imenicom u akuzativu množine ženskog roda. Aorist upućuje na određeni prošli trenutak u kojem su Kološani već dobili jasne upute o Marku. Značenje: Zajednica je ranije bila obaviještena o Markovu statusu i ovlastima, vjerojatno kako bi se otklonile sve sumnje vezane uz njegov raniji odustanak na prvom misijskom putovanju.

5. ako dođe Izvornik: ἐὰν ἔλθῃ [ean elthē] Gramatika: Pogodbeni veznik ἐάν s glagolom u aoristu konjunktiva aktiva, 3. lice jednine. Tvori pogodbenu rečenicu treće vrste (eventualnu pogodbu) koja izražava realno očekivanu, premda još neizvjesnu buduću radnju. Značenje: Marko je u to vrijeme bio uz Pavla, ali se već planiralo njegovo moguće putovanje u Malu Aziju i posjet crkvi u Kolosima.

6. primite njega Izvornik: δέξασθε αὐτόν [dexasthe auton] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa medija (deponentni), 2. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Imperativ aorista traži odlučno, konkretno i cjelovito djelovanje čim nastupi uvjet. Značenje: Glagol označava srdačno gostoprimstvo i crkveno prihvaćanje suputnika u vjeri s punim poštovanjem njegova autoriteta kao Pavlova izaslanika. Imena: - Aristarh [Ἀρίσταρχος / Aristarchos] (osoba) Znači: najbolji vladar, izvrsni vođa Tvorba: Grčko osobno ime složeno od superlativa ἄριστος (aristos – 'najbolji', 'najizvrsniji') i korijena ἄρχω / ἀρχός (archō / archos – 'vladati', 'vođa', 'vladar'). Bio je Makedonac iz Soluna i Pavlov vjerni pratilac (Dj 19,29; 20,4; 27,2).

- Marko [Μᾶρκος / Markos] (osoba) Znači: posvećen bogu Marsu (ili: ratnički) Tvorba: Grčki oblik vrlo čestog latinskog osobnog imena (praenomen) Marcus, koje se tradicionalno izvodi iz imena rimskog boga rata Marsa (Mart-kos > Marcus). Promjena imena: U Djelima apostolskim (12,12.25; 15,37) navodi se s dvostrukim imenom: židovskim imenom Ivan (Ἰωάννης, od heb. Yochanan – 'Jahve je milostiv') i rimskim nadimkom/imenom Marko (Μᾶρκος), kojim se služio u grčko-rimskom okruženju.

- Barnaba [Βαρναβᾶς (aram. בַּר נְבוּאָה / בַּר נְחָמָה) / Barnabas] (osoba) Znači: sin proroštva (ili: sin utjehe/ohrabrenja) Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog imena složenog od bar ('sin') i drugog elementa koji jezikoslovci povezuju s korijenom n-b-' (nevu'ah – 'proroštvo', dakle 'sin proroštva') ili korijenom za utjehu/ohrabrenje. Tekst objašnjava: Djela apostolska 4,36 izričito tumače ovo ime na grčkom kao υἱὸς παρακλήσεως (huios paraklēseōs), što znači 'sin utjehe' ili 'sin ohrabrenja/poticaja'. Promjena imena: Izvorno osobno ime bilo mu je Josip (Ἰωσήφ, heb. Yosef – 'neka [Bog] doda/umnoži'), a apostoli su mu nadjenuli ime Barnaba (Dj 4,36).

Ovaj stih iz Poslanice Kološanima 4,10 izvanredan je primjer dubokog zajedništva rane Crkve i snage kršćanskog pomirenja. Pavao, iako zarobljen, ne djeluje kao izolirani pojedinac, već svoju sudbinu i poslanje dijeli s odanim suradnicima. Nazivajući Aristarha svojim 'suzarobljenikom', Pavao naglašava potpunu solidarnost i spremnost na zajedničko trpljenje zbog širenja evanđelja, što služi kao snažno svjedočanstvo predanošću Kristu.

S teološkog i povijesnog gledišta, posebno je dirljiv spomen Marka. Iako je ranije napustio Pavla i Barnabu tijekom misijskog putovanja (što je bio uzrok ozbiljnog razdora opisanog u Djelima apostolskim), Marko je sada ponovno preporučen zajednici kao dragocjen suradnik. Pavlova izričita uputa Kološanima da Marka srdačno i toplo prime ('δέξασθε') živi je dokaz snage opraštanja, milosti i obnove narušenih odnosa. Stih trajno podsjeća da u kršćanskom životu pad nije konačan, te da crkveno zajedništvo posjeduje kapacitet za potpuno iscjeljenje i davanje druge prilike.