Kološanima 4,11 — Poslanica Kološanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"i Isus onaj zvani Just, oni budući iz obrezanja, ovi jedini suradnici za to kraljevstvo toga Boga, koji postadoše meni utjeha."

1. onaj zvani Izvornik: ὁ λεγόμενος [ho legomenos] Gramatika: Određeni član i particip prezenta pasiva u nominativu jednine muškog roda od glagola 'govoriti/zvati'. Prezent označava trajno stanje, odnosno uobičajeni nadimak kojim su ga u zajednici redovito nazivali. Značenje: Uvođenje rimskog nadimka uz hebrejsko ime pokazuje kulturnu prilagodbu židovskih kršćana koji su djelovali u helenističkom i rimskom svijetu.

2. oni budući iz obrezanja Izvornik: οἱ ὄντες ἐκ περιτομῆς [hoi ontes ek peritomēs] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda s participom prezenta glagola 'biti' i prijedložnim izrazom u genitivu. Množina obuhvaća svu trojicu dotad navedenih (Aristarha, Marka i Isusa Justa), izdvajajući ih kao posebnu skupinu po podrijetlu. Značenje: Izraz 'iz obrezanja' ustaljeni je naziv za kršćane židovskog podrijetla, za razliku od kršćana obraćenih iz poganstva koji slijede u idućim stihovima (Epafra, Luka, Dema).

3. ovi jedini suradnici Izvornik: οὗτοι μόνοι συνεργοὶ [houtoi monoi sunergoi] Gramatika: Pokazna zamjenica, pridjev i imenica (odnosno poimeničeni pridjev) u nominativu množine muškog roda. Imenica je složenica od prijedloga σύν (zajedno) i ἔργον (djelo, rad). Značenje: Bolan podatak da su među mnogim židovskim kršćanima u tom gradu samo ova trojica ostala djelatno uz Pavla u njegovim okovima, dok su se ostali držali po strani ili mu se protivili (usp. Fil 1,15-17).

4. za to kraljevstvo toga Boga Izvornik: εἰς τὴν βασιλείαν τοῦ θεοῦ [eis tēn basileian tou theou] Gramatika: Prijedlog εἰς s akuzativom jednine ženskog roda označava svrhu, smjer i cilj prema kojem je usmjeren zajednički rad, uz genitiv pripadnosti ('toga Boga'). Značenje: Apostolsko propovijedanje i podnošenje sužanjstva nije usmjereno na osobni ugled ili ljudsku organizaciju, nego izravno služi ostvarenju i širenju Božje suverene vladavine.

5. koji postadoše meni utjeha Izvornik: οἵτινες ἐγενήθησάν μοι παρηγορία [oitines egenēthēsan moi parēgoria] Gramatika: Odnosna zamjenica kvalitativnog značenja ('takvi koji') u nominativu množine, glagol u aoristu indikativa pasiva (deponentno značenje 'postadoše') u 3. licu množine, te osobna zamjenica u dativu koristi i predikatna imenica u nominativu jednine. Imenica παρηγορία pojavljuje se u cijelom Novom zavjetu samo na ovom mjestu (hapax legomenon). Značenje: Riječ je u sekularnom i medicinskom grčkom jeziku označavala ublažavanje boli, umirujuće sredstvo ili ohrabrujući govor; vjernost ove trojice židovskih suradnika bila je Pavlu poput lijeka u osamljenosti zatočeništva. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava (ili: Jahve je spasenje) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je kasniji skraćeni oblik imena Jehošua (Yehoshua / Jošua), složenog od teofornog elementa Jahu (Jahve) i glagolskog korijena jaša (yasha – 'spasiti', 'izbaviti'). Ovdje je riječ o Pavlovu suradniku židovskog podrijetla, koji je nosio tada često židovsko ime. Tekst objašnjava: Za samo ime Isus Novi zavjet u Mt 1,21 daje izričito teološko tumačenje: 'jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih', premda se ovdje u Kol 4,11 radi o drugom nositelju tog imena. Promjena imena: Uz svoje židovsko ime Isus nosio je i latinsko ime/nadimak Just ('onaj zvani Just'), što je bila česta praksa među Židovima u dijaspori.

- Just [Ἰοῦστος (lat. Iustus) / Ioustos] (osoba) Znači: pravedan, čestit, zakonit Tvorba: Grčka transliteracija latinskog pridjeva i osobnog imena (cognomen) Iustus ('pravedan'). Židovi u grčko-rimskom svijetu često su ga uzimali kao dodatno ime jer je po značenju odgovaralo hebrejskom pojmu 'cadik' (tzaddiq – pravednik, onaj koji je vjeran Zakonu). Promjena imena: Služi kao rimsko prezime ili nadimak uz njegovo hebrejsko ime Isus.

Ovaj stih (Kološanima 4,11) pruža iznimno intiman i dirljiv uvid u Pavlovu stvarnost tijekom njegova zatočeništva u Rimu. Iako ga često doživljavamo kao neustrašivog apostola i teološkog diva, Pavao se ovdje očituje kao duboko ranjiv čovjek kojemu su očajnički potrebni prisutnost, ljudska toplina i podrška. Posebno je snažna i pomalo tragična konstatacija da su od svih kršćana židovskog podrijetla samo ova trojica (Isus zvan Just, uz Aristarka i Marka iz prethodnog stiha) ostala uz njega, što ukazuje na duboko razočaranje i izolaciju koju je osjećao u odnosu na vlastiti narod.

Središnja teološka i ljudska poruka ovog stiha leži u riječi 'parēgoria'. Pavlovi suradnici za Božje kraljevstvo nisu služili samo višim, eshatološkim ciljevima, već su svojom odanošću postali konkretan, ljekovit melem za apostolove boli. Time tekst postaje vječni podsjetnik na važnost autentičnog zajedništva, lojalnosti i međusobnog tješenja u kršćanskoj službi, naglašavajući da se veliki Božji poslovi najbolje ostvaruju kroz ljude koji su spremni biti utjeha jedni drugima u najtežim trenucima.