da ga očitujem kako mi je dužnost govoriti.
da ga očitujem kako mi je dužnost govoriti.
U mudrosti hodite prema onima vani, otkupljujući vrijeme.
Riječ vaša neka bude svagda u milosti, solju začinjena, da znate kako vam treba svakomu pojedinomu odgovarati.
Sve o meni obznanit će vam Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj i surob u Gospodinu,
kojega poslah k vama upravo zato da saznate kako je s nama i da ohrabri srca vaša,
Riječ vaša neka bude svagda u milosti, solju začinjena, da znate kako vam treba svakomu pojedinomu odgovarati.
Riječ vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati.
ὁ λόγος ὑμῶν πάντοτε ἐν χάριτι, ἅλατι ἠρτυμένος, εἰδέναι πῶς δεῖ ὑμᾶς ἑνὶ ἑκάστῳ ἀποκρίνεσθαι.¶
ho logos humōn pantote en chariti halati ērtumenos eidenai pōs dei humas heni hekastō apokrinesthai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ta riječ vas uvijek u milosti, solju začinjena, znati kako treba vas jednomu svakomu odgovarati."
1. Ta riječ vas Izvornik: ὁ λόγος ὑμῶν [ho logos humōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu množine. Rečenica je eliptična (nema izrečenog glagola 'biti'), što joj u grčkom daje snagu sažete poslovice ili trajnog načela. Značenje: Odnosi se na cjelokupan govor, način izražavanja i svakodnevni razgovor vjernika, koji se nadovezuje na mudro vladanje iz prethodnog stiha.
2. u milosti Izvornik: ἐν χάριτι [en chariti] Gramatika: Prijedlog s imenicom u dativu jednine ženskog roda bez člana. Označava svojstvo ili ozračje u kojemu se govor odvija. Značenje: Riječ spaja profano grčko značenje (ljupkost, privlačnost, prijaznost) i duboko kršćansko značenje (Božja nezaslužena naklonost). Govor vjernika treba biti istodobno ugodan, blag i prožet Božjom milošću.
3. solju začinjena Izvornik: ἅλατι ἠρτυμένος [halati ērtumenos] Gramatika: Imenica u dativu jednine srednjeg roda (dativ sredstva ili instrumenta) uz particip perfekta pasivnog u nominativu jednine muškog roda. Perfekt označava trajno stanje koje je nastalo prethodnim djelovanjem: riječ koja je već pripravljenog i postojanog okusa. Značenje: U antičkom svijetu sol je čuvala hranu od kvarenja i davala joj okus, a u retorici je bila metafora za duhovitost, umjesnost i mudrost. Kršćanski govor ne smije biti bljutav ni prazan, nego sadržajan, čist i privlačan sugovorniku.
4. znati Izvornik: εἰδέναι [eidenai] Gramatika: Infinitiv perfekta aktivnog s prezentskim značenjem. Slobodno je priključen prethodnom dijelu rečenice kao infinitiv svrhe ili posljedice (tako da znate). Značenje: Označava unutarnje razumijevanje, uvid i vještinu rasuđivanja koja proizlazi iz govora oblikovanog milošću i mudrošću.
5. treba Izvornik: δεῖ [dei] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: U Novom zavjetu često izražava više od obične društvene pristojnosti: ukazuje na nutarnju, moralnu ili božansku nužnost onoga što je ispravno učiniti u danom trenutku.
6. jednomu svakomu odgovarati Izvornik: ἑνὶ ἑκάστῳ ἀποκρίνεσθαι [heni hekastō apokrinesthai] Gramatika: Broj i zamjenica u dativu jednine muškog roda (neizravni objekt) uz prezentski infinitiv deponentnog glagola. Prezent infinitiva naglašava trajnu spremnost na odgovaranje u različitim prilikama, a spoj 'jednomu svakomu' pojačava individualizaciju. Značenje: Svjedočenje vjere ne svodi se na naučene formule koje se jednako ponavljaju svima, nego zahtijeva pažljivo slušanje i osjetljivost za osobitosti, potrebe i pitanja svakog pojedinog čovjeka.
Ovaj stih iz Pavlove Poslanice Kološanima (4,6) daje jasnu i praktičnu uputu o kršćanskoj komunikaciji. Pavlova poruka naglašava da govor vjernika nikada ne smije biti grub, dosadan ili štetan, već naprotiv, uvijek prožet božanskom milošću i mudrošću. Metafora soli snažno sugerira da riječi trebaju biti zanimljive, blagotvorne te da trebaju čuvati od moralnog kvarenja, donoseći pritom duhovnu korist i izgradnju slušateljima.
Drugi dio stiha naglašava iznimnu važnost individualnog pristupa svakoj osobi. Prema Pavlu, ne postoji univerzalan, šablonski odgovor primjenjiv na sve ljude. Umjesto toga, kršćanin mora posjedovati duhovnu razboritost kako bi znao prepoznati jedinstvene potrebe, pitanja i stanje svakog pojedinog sugovornika, te mu odgovoriti na način koji je prikladan, privlačan i prepun milosti.