I mir Kristov neka upravlja u srcima vašim, na koji i bijaste pozvani u jednom tijelu; i zahvalni budite.
I mir Kristov neka upravlja u srcima vašim, na koji i bijaste pozvani u jednom tijelu; i zahvalni budite.
Riječ Kristova neka prebiva u vama bogato: u svoj mudrosti poučavajte i opominjite jedni druge, psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnima u Milosti pjevajući u srcima svojim Bogu;
i sve što god činite u riječi ili u djelu, sve u Ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po Njemu.
Žene, podlažite se muževima, kao što dolikuje u Gospodinu.
Muževi, ljubite žene i ne budite ogorčeni prema njima.
i sve što god činite u riječi ili u djelu, sve u Ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po Njemu.
I sve što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospoda Isusa Hrista hvaleći Boga i oca kroza nj.
καὶ πᾶν ὅ τι ἐὰν ποιῆτε ἐν λόγῳ ἢ ἐν ἔργῳ, πάντα ἐν ὀνόματι κυρίου Ἰησοῦ εὐχαριστοῦντες τῷ θεῷ καὶ πατρὶ δι᾽ αὐτοῦ.¶
kai pan ho ti ean poiēte en logō ē en ergō panta en onomati kuriou Iēsou eucharistountes tō theō kai patri di᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sve što god ako činite u riječi ili u djelu, sve u imenu Gospodina Isusa zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega."
1. sve što god ako činite Izvornik: πᾶν ὅ τι ἐὰν ποιῆτε [pan ho ti ean poiēte] Gramatika: Glagol je u prezentu konjunktiva, 2. lice množine, s uvjetnom česticom koja daje opći, sveobuhvatni smisao ('što god biste činili'). Prezent konjunktiva ovdje označava trajnu, ponavljajuću radnju u svakodnevnom životu. Značenje: Apostol ne ostavlja nijedno područje života izvan ove upute. Svaka ljudska aktivnost, bez obzira koliko se činila malenom ili uobičajenom, ulazi u prostor posvećenja.
2. u riječi ili u djelu Izvornik: ἐν λόγῳ ἢ ἐν ἔργῳ [en logō ē en ergō] Gramatika: Dvije imenice u dativu jednine s prijedlogom označavaju sferu ili sredstvo djelovanja. Obje su bez člana, što naglašava njihovu općenitost: bilo koja riječ i bilo koje djelo. Značenje: Par 'riječ i djelo' u biblijskoj misli obuhvaća cjelokupno ljudsko izražavanje i djelovanje. Vjera se ne očituje samo u izgovorenim molitvama, nego i u konkretnim postupcima.
3. u imenu Gospodina Isusa Izvornik: ἐν ὀνόματι κυρίου Ἰησοῦ [en onomati kuriou Iēsou] Gramatika: Imenica 'ime' je u dativu jednine s prijedlogom, dok su 'Gospodina Isusa' u genitivu pripadnosti. U glavnoj klauzuli nema izrečenog imperativa ('činite'), nego se on podrazumijeva iz prethodnog glagola, čime konstrukcija dobiva na sažetosti i snazi. Značenje: U semitskoj i biblijskoj misli 'ime' označava samu osobu, njezin autoritet, karakter i prisutnost. Činiti sve u imenu Gospodina Isusa znači djelovati pod Njegovim gospodstvom, u skladu s Njegovom voljom i kao Njegov zastupnik.
4. zahvaljujući Izvornik: εὐχαριστοῦντες [eucharistountes] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu množine muškog roda. Kao priložni particip načina ili popratne okolnosti u prezentu, označava trajni stav koji neprestano prati cjelokupno govorenje i djelovanje vjernika. Značenje: Zahvalnost nije tek povremeni dodatak kršćanskom životu, nego njegovo trajno ozračje. Prepoznajući da sve dolazi od Boga, vjernik cijeli svoj život pretvara u euharistijski odgovor.
5. Bogu Ocu kroz Njega Izvornik: τῷ θεῷ πατρὶ δι᾽ αὐτοῦ [tō theō patri di᾽ autou] Gramatika: Imenice 'Bogu Ocu' su u dativu jednine s jednim zajedničkim određenim članom, što ih tijesno povezuje u jedan pojam ('Bogu koji je Otac'). Prijedlog s genitivom zamjenice ('kroz Njega') označava posredništvo. Značenje: Kršćanska zahvalnost i bogoslužje usmjereni su prema Bogu Ocu, ali se uvijek ostvaruju po Kristu kao jedinom Posredniku. Po Isusu vjernici imaju pristup Ocu i po Njemu njihove riječi i djela postaju ugodni Bogu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Kološanima 3:17) predstavlja jedan od najvažnijih sažetaka kršćanske etike i načina života u cijelom Novom zavjetu. On u potpunosti ukida podjelu na 'sveto' i 'svjetovno', upućujući vjernike da svaki aspekt svog postojanja – bez obzira radi li se o izgovorenim riječima ili učinjenim djelima – žive pod Kristovim suverenim autoritetom.
Nadalje, tekst jasno poručuje da takav život predanja nije obveza koja donosi tjeskobu, nego izvire iz kontinuiranog stanja zahvalnosti. Isus Krist je tu u dvostrukoj ulozi: kao vrhovni autoritet koji motivira naše djelovanje i kao savršeni posrednik po kojemu naš životni prinos i naša zahvala uopće mogu doći do Boga Oca.