i odjenuvši novoga, koji se obnavlja za spoznaju po slici Onoga koji ga stvori;
i odjenuvši novoga, koji se obnavlja za spoznaju po slici Onoga koji ga stvori;
gdje nema Grka ni Židova, obrezanja ni neobrezanja, barbara, Skita, roba, slobodnjaka, nego sve i u svima — Krist.
Odjenite dakle, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, duboko milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost, strpljivost;
podnoseći jedni druge i opraštajući jedni drugima ako tko protiv koga ima pritužbu; kao što i Gospodin oprosti vama, tako i vi;
a povrh svega toga ljubav, što je sveza savršenosti.
Odjenite dakle, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, duboko milosrđe, dobrotu, poniznost, blagost, strpljivost;
Obucite se dakle kao izbrani Božiji, sveti i ljubazni, u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje,
Ἐνδύσασθε οὖν, ὡς ἐκλεκτοὶ τοῦ θεοῦ ἅγιοι καὶ ἠγαπημένοι, σπλάγχνα οἰκτιρμοῦ, χρηστότητα, ταπεινοφροσύνην, πραΰτητα, μακροθυμίαν·
Endusasthe oun hōs eklektoi tou theou hagioi kai ēgapēmenoi splagchna oiktirmou chrēstotēta tapeinophrosunēn prautēta makrothumian
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odjenite dakle, kao izabranici Boga sveti i ljubljeni, utrobe milosrđa, dobrotu, poniznost, blagost, strpljivost;"
1. Odjenite dakle Izvornik: Ἐνδύσασθε οὖν [Endusasthe oun] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa medija, 2. lice množine, praćen zaključnim veznikom. Aorist u zapovjednom načinu traži odlučno, konkretno usvajanje navedenih kreposti, dok veznik povezuje ovu zapovijed kao izravnu logičku posljedicu novog identiteta opisanog u prethodnim stihovima. Značenje: Budući da su vjernici u Kristu već postali novi čovjek, sada su pozvani taj unutarnji identitet očitovati u vidljivom ponašanju, oblačeći kreposti poput odjeće.
2. kao izabranici Boga sveti i ljubljeni Izvornik: ὡς ἐκλεκτοὶ τοῦ θεοῦ ἅγιοι καὶ ἠγαπημένοι [hōs eklektoi tou theou hagioi kai ēgapēmenoi] Gramatika: Pridjevi u nominativu množine muškog roda uz posvojni genitiv imenice 'Bog' s određenim članom, te particip perfekta pasiva ('ljubljeni'). Perfekt pasiva posebno je važan jer označava da su vjernici u prošlosti postali predmetom Božje ljubavi i da u tom stanju ljubljenosti trajno ostaju. Značenje: Tri starozavjetna počasna naslova Izraela ovdje se primjenjuju na Crkvu: moralni život kršćana ne proizlazi iz nastojanja da se zasluži Božja naklonost, nego iz zahvalne svijesti da su već izabrani, posvećeni i trajno voljeni od Boga.
3. utrobe milosrđa Izvornik: σπλάγχνα οἰκτιρμοῦ [splagchna oiktirmou] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda (doslovno: unutarnji organi — srce, pluća, jetra) praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda. Genitiv ovdje ima opisnu (kvalitativnu) funkciju te označava kakvi su ti najdublji osjećaji. Značenje: U biblijskoj antropologiji utroba je sjedište najdubljih i najiskrenijih emocija; izraz označava duboku, nutarnju sućut i suosjećanje s tuđom patnjom koje pokreće na djelovanje.
4. dobrotu, poniznost Izvornik: χρηστότητα, ταπεινοφροσύνην [chrēstotēta, tapeinophrosunēn] Gramatika: Imenice u akuzativu jednine ženskog roda kao izravni objekti glagola 'odjenite'. Druga je složenica od 'tapeinos' (nizak, skroman) i 'phrēn' (um, mišljenje). Značenje: Dobrota je djelatna blagonaklonost prema bližnjemu, a poniznost (koju je grčko-rimski svijet prezirao kao ropsku slabost) u kršćanstvu postaje temeljna vrlina po uzoru na Krista koji se ponizio radi drugih.
5. blagost, strpljivost Izvornik: πραΰτητα, μακροθυμίαν [prautēta, makrothumian] Gramatika: Dvije apstraktne imenice u akuzativu jednine ženskog roda. Posljednja je složenica od 'makros' (dug, dalek) i 'thumos' (gnjev, strast), što doslovno znači 'dugotrpljivost' ili 'sporost na gnjev'. Značenje: Blagost je ukroćena snaga koja se odriče nasilja i grubosti u ophođenju s drugima, dok je strpljivost sposobnost podnošenja uvreda i tuđih nedostataka bez želje za osvetom. Imena:
- Bog [θεός / theos] (osoba) Znači: Bog, božanstvo Tvorba: Opća grčka riječ za božanstvo (izvorno možda iz indoeuropskog korijena '*dhes-' vezanog uz religijske pojmove), koja u Septuaginti i Novom zavjetu prevodi hebrejske nazive za jedinoga Boga Stvoritelja (Elohim, Jahve).
Ovaj stih (Kološanima 3:12) snažno poziva vjernike da svoj nepromjenjivi duhovni identitet ('izabrani, sveti, ljubljeni') pretoče u praktičan, svakodnevni kršćanski život. Njihovo moralno ponašanje ne proizlazi iz legalističkog pokušaja da zasluže spasenje, već je prirodna i radosna posljedica onoga što su iz Božje milosti već postali u Kristu. Zato apostol Pavao koristi vrlo jasnu i svakodnevnu metaforu oblačenja odjeće kako bi naglasio potrebu za svjesnom odlukom i aktivnim trudom da se u svoj karakter usade Kristove vrline.
Vrhunac spomenutih vrlina (milosrđe, dobrota, poniznost, blagost i dugotrpnost) nije usmjeren na individualno i izolirano duhovno savršenstvo, već je u potpunosti fokusiran na međuljudske odnose unutar vjerničke zajednice. Ove nesebične osobine služe kao temelj za izgradnju zajedništva, ublažavanje konflikata i očuvanje mira, čime zajednica vizualno i praktično demonstrira suosjećajni karakter i transformirajuću ljubav samoga Boga.