razoružavši vrhovništva i vlasti, javno ih je izložio pobjedonosno ih prošetavši u Njemu.
razoružavši vrhovništva i vlasti, javno ih je izložio pobjedonosno ih prošetavši u Njemu.
Neka vas dakle nitko ne sudi u jelu i u piću ili u pogledu blagdana ili mlađaka ili subota,
što je sjena onoga budućega, a tijelo je Kristovo.
Neka vas nitko ne lišava nagrade hoteći u poniznosti i štovanju anđela, stupajući u ono što je vidio, uzalud nadiman od uma tijela svojega,
i ne držeći se čvrsto Glave, od koje sve tijelo, po zglobovima i svezama opskrbljivano i spajano, raste rastom Božjim.
što je sjena onoga budućega, a tijelo je Kristovo.
Koje je sve bilo sjen od onoga što šćaše da dođe, i tijelo je Hristovo.
ἅ ἐστιν σκιὰ τῶν μελλόντων, τὸ δὲ σῶμα τοῦ Χριστοῦ.
ha estin skia tōn mellontōn to de sōma tou Christou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"koje je sjena onih budućih, ono pak tijelo Krista."
1. koje je Izvornik: ἅ ἐστιν [ha estin] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda (koja obuhvaća sve propise o hrani, blagdanima i subotama iz prethodnog stiha) s glagolom 'biti' u prezentu, 3. lice jednine. U klasičnom i koine grčkom subjekt u množini srednjeg roda redovito uzima glagol u jednini jer se mnoštvo stvari promatra kao jedinstvena cjelina. Značenje: Sve obredne odredbe Staroga saveza sažete su u jednu kategoriju čija je narav trajno određena: one nisu bile prolazna pogreška, ali su po svojoj biti tek predslika.
2. sjena Izvornik: σκιὰ [skia] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine bez člana, u službi imenskog predikata. Odsutnost člana naglašava kakvoću i narav: ti propisi po svojoj su biti 'sjena'. Značenje: Sjena nema samostalnu opstojnost, ali vjerno svjedoči o stvarnom predmetu koji baca sjenu; starozavjetni obredi bili su obrisi koje je Kristovo dolazeće tijelo bacalo unaprijed u povijest.
3. onih budućih Izvornik: τῶν μελλόντων [tōn mellontōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u genitivu množine srednjeg roda s određenim članom. Glagol označava ono što nužno, po Božjem naumu, ima doći. Značenje: Sa stajališta starozavjetnog Zakona, mesijanska dobra bila su 'ono što ima doći', a u Kristu je ta eshatološka budućnost već nastupila.
4. ono pak tijelo Izvornik: τὸ δὲ σῶμα [to de sōma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom, povezana suprotnim veznikom 'pak / a' koji uvodi snažan kontrast prema 'sjeni'. Glagol 'jest' je ispušten (elipsa) radi sažetosti i udarne snage izričaja. Značenje: Nasuprot praznom obrisu sjene stoji čvrsta, opipljiva zbilja ('tijelo'); Pavao pritom koristi dvostruki smisao riječi koja označava punu stvarnost, ali i Kristovo fizičko i crkveno Tijelo.
5. Krista Izvornik: τοῦ Χριστοῦ [tou Christou] Gramatika: Imenica muškog roda u genitivu jednine s određenim članom. Riječ je o posvojnom genitivu u predikatnoj službi: 'pripada Kristu' ili 'Kristovo je'. Značenje: Puna stvarnost spasenja isključivo je u Kristovu vlasništvu; tko ima Krista, posjeduje samu zbilju i ne smije se vraćati obrednim sjenama. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Mašiah) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola 'chriō' (pomazati uljem), koji prevodi hebrejski naziv Mašiah (Mesija), čime su se u Izraelu označavali pomazani kraljevi, svećenici i proroci.
Ovaj stih iz Poslanice Kološanima 2:17 sažima ključni pavlovski koncept odnosa između starog i novog saveza koristeći snažnu metaforu 'sjene' i 'tijela'. Starozavjetni obredni propisi poput blagdana, mlađaka i subota nisu imali vlastitu, neovisnu svrhu postojanja; oni su bili tek obrisi (sjena) koji su najavljivali dolazak nečeg mnogo većeg. Njihov je jedini cilj bio ukazati unaprijed prema stvarnosti koja ih je bacala.
Glavna poruka stiha jest da kršćani ne bi trebali biti robovi sjena niti dopustiti da ih se osuđuje na temelju pridržavanja starih obrednih zakona sada kada je stvarna supstancija – Isus Krist – već prisutna. Sav smisao, punina spasenja i duhovna stvarnost ne nalaze se u povratku na vanjske rituale, već isključivo u samom Kristu u kojemu je cjelokupan Božji plan doživio svoje savršeno ispunjenje.