sada pak izmiri u tijelu ploti Njegove kroz smrt, da vas postavi svete i neporočne i besprigovorne pred Sebe,
sada pak izmiri u tijelu ploti Njegove kroz smrt, da vas postavi svete i neporočne i besprigovorne pred Sebe,
ako doista ostajete u vjeri utemeljeni i postojani i nepomaknuti od nade Evanđelja koje čuste, koje je propovijedano u svoj tvari pod Nebom, kojemu ja, Pavao, postadoh poslužitelj.
Sada se radujem u patnjama za vas i u svojoj ploti nadopunjujem nedostatke nevolja Kristovih za Tijelo Njegovo, koje je Crkva,
kojoj ja postadoh poslužitelj po rasporedu Božjem koji mi je dan za vas, da ispunim Riječ Božju,
tajnu skrivenu od vjekova i od naraštaja, a sada očitovanu svetima Njegovim,
Sada se radujem u patnjama za vas i u svojoj ploti nadopunjujem nedostatke nevolja Kristovih za Tijelo Njegovo, koje je Crkva,
Sad se radujem u svojemu stradanju za vas, i dovršujem nedostatak nevolja Hristovijeh na tijelu svojemu za tijelo njegovo koje je crkva,
Νῦν χαίρω ἐν τοῖς παθήμασιν μου ὑπὲρ ὑμῶν καὶ ἀνταναπληρῶ τὰ ὑστερήματα τῶν θλίψεων τοῦ Χριστοῦ ἐν τῇ σαρκί μου ὑπὲρ τοῦ σώματος αὐτοῦ, ὅ ἐστιν ἡ ἐκκλησία·
Nun chairō en tois pathēmasin mou huper humōn kai antanaplērō ta husterēmata tōn thlipseōn tou Christou en tēa sarki mou huper tou sōmatos autou ho estin hē ekklēsia
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sada radujem se u patnjama za vas i nadopunjujem nedostatke nevolja Kristovih u ploti mojoj za tijelo njegovo, koje jest crkva;"
1. Sada radujem se u patnjama Izvornik: Νῦν χαίρω ἐν τοῖς παθήμασιν [Nun chairō en tois pathēmasin] Gramatika: Vremenski prilog na čelu rečenice uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, i prijedložni izraz u dativu množine srednjeg roda. Prezent označava stvarnu, trenutnu radost koju apostol proživljava upravo dok piše iz sužanjstva. Značenje: Kršćanski paradoks očituje se u radosti usred trpljenja, ne zbog mazohizma, nego zato što patnja za druge ima dubok spasenjski smisao. Apostolovo sužanjstvo nije prepreka poslanju, nego mjesto na kojem se ono ostvaruje.
2. nadopunjujem nedostatke Izvornik: ἀνταναπληρῶ τὰ ὑστερήματα [antanaplērō ta husterēmata] Gramatika: Vrlo rijedak dvostruko složeni glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu množine srednjeg roda. Prvi prefiks označava uzajamnost ili nadomještanje s druge strane, a drugi puninu do samoga vrha. Značenje: Izraz označava popunjavanje onoga što je preostalo kako bi mjera bila potpuna. Pavao svojim trudom i patnjom izravno sudjeluje u dovršavanju poslanja koje je započelo.
3. nevolja Kristovih Izvornik: τῶν θλίψεων τοῦ Χριστοῦ [tōn thlipseōn tou Christou] Gramatika: Dvije imenice u genitivu (množine ženskog roda i jednine muškog roda) s određenim članovima. Imenica 'nevolja' u Novom se zavjetu nikada ne koristi za Isusovu otkupiteljsku muku na križu, pa genitiv 'Kristovih' označava nevolje koje pripadaju Mesiji i njegovu narodu u širenju kraljevstva. Značenje: Kristova pomirbena žrtva na križu potpuno je dovršena i ništa joj ne nedostaje, ali u povijesti još traje određena mjera mesijanskih porođajnih muka kroz koje prolaze njegovi glasnici. Zbog dubokog jedinstva Glave i udova, trpljenje navjestitelja evanđelja ujedno je trpljenje samoga Krista.
4. u ploti mojoj za tijelo njegovo Izvornik: ἐν τῇ σαρκί μου ὑπὲρ τοῦ σώματος αὐτοῦ [en tēa sarki mou huper tou sōmatos autou] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda za mjesto trpljenja, kojemu je suprotstavljen prijedlog 'za' (u korist) s genitivom jednine srednjeg roda. Igra dviju grčkih riječi za tijelo ('sarks' kao fizička plot i 'soma' kao organizam) ovdje je dovedena do vrhunca. Značenje: Apostol podnosi nevolje u svojem fizičkom, ranjivom tijelu kako bi to služilo na izgradnju i dobrobit duhovnoga Kristova tijela. Fizičko trpljenje pojedinca donosi duhovni plod cijeloj zajednici.
5. koje jest crkva Izvornik: ὅ ἐστιν ἡ ἐκκλησία [ho estin hē ekklēsia] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda (slaže se s riječju 'tijelo') uz glagol 'biti' u prezentu i imenicu u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom. Prezent izražava trajnu istovjetnost i definiciju. Značenje: Riječ za crkvu izvorno označava zajednicu prozvanih i sazvanih građana, a u grčkom prijevodu Staroga zavjeta zbor naroda Božjega. Ovdje je ona izravno poistovjećena s Kristovim tijelom na zemlji, o kojemu on brine i kroz koje djeluje u svijetu. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik. Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola 'chriō' (pomazati uljem), koji je izravan prijevod hebrejskog naslova Mašiah (Mesija). U Starom zavjetu pomazanjem su u službu uvođeni kraljevi, svećenici i proroci, a u Novom zavjetu naslov prelazi u vlastito ime Isusa iz Nazareta kao obećanog Kralja i Spasitelja.
Pavao u ovom stihu (Kološanima 1,24) izražava duboki paradoks kršćanskog poziva: osjećaj iskrene radosti usred teške tjelesne patnje. Ključ za razumijevanje ovog stiha leži u tumačenju fraze 'nedostaci nevolja Kristovih'. Apostol nipošto ne implicira da je Kristova otkupljujuća žrtva na križu bila nedostatna ili nedovoljna za spasenje. Umjesto toga, on govori o 'eshatološkoj mjeri' patnje, odnosno o nevoljama i progonstvima koje Crkva – Kristovo mistično tijelo na zemlji – mora proći kroz povijest kako bi ispunila svoje poslanje. Budući da je Crkva neraskidivo ujedinjena s Kristom, svako progonstvo Crkve je ujedno i progonstvo samoga Krista. Pavao to duboko razumije i sada, u svom vlastitom fizičkom, smrtnom tijelu, dragovoljno preuzima dio tog tereta na sebe za dobrobit cijele zajednice. Njegova osobna muka tako gubi besmisao i dobiva uzvišeni, posrednički karakter u službi izgradnje, zaštite i rasta Kristove Crkve.