u Kojem imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha;
u Kojem imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha;
Koji je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakoga stvorenja;
jer u Njemu bi stvoreno sve na Nebesima i na Zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti — sve je po Njemu i za Njega stvoreno;
i On je prije svega, i sve u Njemu stoji zajedno,
i On je Glava Tijela, Crkve; On je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da bi u svemu On imao prvenstvo;
jer u Njemu bi stvoreno sve na Nebesima i na Zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti — sve je po Njemu i za Njega stvoreno;
Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda.
ὅτι ἐν αὐτῷ ἐκτίσθη τὰ πάντα τὰ ἐν τοῖς οὐρανοῖς καὶ τὰ ἐπὶ τῆς γῆς, τὰ ὁρατὰ καὶ τὰ ἀόρατα, εἴτε θρόνοι εἴτε κυριότητες εἴτε ἀρχαὶ εἴτε ἐξουσίαι· τὰ πάντα δι᾽ αὐτοῦ καὶ εἰς αὐτὸν ἔκτισται,
hoti en autō ektisthē ta panta ta en tois ouranois kai ta epi tēs gēs ta horata kai ta aorata eite thronoi eite kuriotētes eite archai eite exousiai ta panta di᾽ autou kai eis auton ektistai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"jer u njemu bi stvoreno to sve u tim nebesima i na toj zemlji, to vidljivo i to nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo vrhovništva bilo vlasti; to sve kroz njega i za njega stvoreno je,"
1. jer u njemu bi stvoreno Izvornik: ὅτι ἐν αὐτῷ ἐκτίσθη [hoti en autō ektisthē] Gramatika: Uzročni veznik praćen prijedlogom s dativom i glagolom u aoristu pasiva indikativa, treće lice jednine (u grčkom se za srednji rod množine koristi glagol u jednini). Aorist ukazuje na početni povijesni čin stvaranja, a pasiv je teološki (Bog Otac je tvorac). Značenje: Veznik obrazlaže zašto je Sin 'prvorođenac svakoga stvorenja': ne zato što bi bio dio stvorenja, nego zato što je u njemu kao središtu i okviru Bog sve stvorio.
2. to sve Izvornik: τὰ πάντα [ta panta] Gramatika: Određeni član i pridjev u nominativu množine srednjeg roda. Prisutnost određenog člana sabire sve pojedinačne stvari u jednu cjelinu – cjelokupni svemir. Značenje: Izraz označava kozmos kao uređenu sveukupnost postojanja; ništa što postoji nije izuzeto iz Kristova stvaralačkog posredovanja.
3. bilo prijestolja bilo gospodstva bilo vrhovništva bilo vlasti Izvornik: εἴτε θρόνοι εἴτε κυριότητες εἴτε ἀρχαὶ εἴτε ἐξουσίαι [eite thronoi eite kuriotētes eite archai eite exousiai] Gramatika: Četverostruki rastavni pogodbeni veznik s imenicama u nominativu množine bez određenih članova. Odsutnost članova stavlja naglasak na kakvoću i rang tih bića, kakva god ona bila. Značenje: Nabrajanje različitih redova anđeoskih i kozmičkih sila (koje su u Kolosima vjerojatno bile predmet pretjeranog štovanja) pokazuje da su i najviša duhovna bića samo stvorenja podložna Kristu.
4. kroz njega i za njega Izvornik: δι᾽ αὐτοῦ καὶ εἰς αὐτὸν [di᾽ autou kai eis auton] Gramatika: Prijedlog s genitivom (posredstvo) i prijedlog s akuzativom (cilj ili svrha). Zajedno s ranijim 'u njemu' tvore trostruku prijedložnu formulu koja obuhvaća početak, sredstvo i svrhu svega. Značenje: Krist nije samo posrednik po kojemu je svemir nastao, nego i konačni cilj (telos) prema kojemu čitavo stvorenje teži i u kojemu nalazi svoj smisao.
5. stvoreno je Izvornik: ἔκτισται [ektistai] Gramatika: Glagol u perfektu pasiva indikativa, treće lice jednine. Prelazak s ranijeg aorista ('bi stvoreno') na perfekt ključno je gramatičko obilježje: perfekt označava prošlu radnju čije stanje i posljedice trajno ostaju u sadašnjosti. Značenje: Svemir nije samo nekoć u prošlosti stvoren po Kristu pa prepušten sam sebi, nego trajno postoji kao stvorenje koje ovisi o njemu.
Ovaj stih (Kološanima 1:16) predstavlja jednu od najuzvišenijih kristoloških tvrdnji u Novom zavjetu. Kroz dosljednu i preciznu upotrebu grčkih prijedloga ('u njemu', 'kroz njega' i 'za njega'), apostol Pavao definira potpunu nadmoć i božanstvo Isusa Krista nad cjelokupnim kozmosom. Tekst ne ostavlja mjesta sumnji: nijedan dio svemira, bio on materijalan ili duhovan, vidljiv ili nevidljiv, uključujući i najviše anđeoske hijerarhije, ne postoji izvan Kristove kreativne moći i vrhovne vlasti. Značajna je teološka dimenzija promjene glagolskog vremena iz aorista (ukazujući na dovršen povijesni čin stvaranja) u perfekt (ukazujući na trajno stanje stvorenosti i održavanja). Krist nije samo inicijalni Stvoritelj koji je pokrenuo svemir i napustio ga; On je njegova konačna svrha i trajni uzdržavatelj. Svemir nalazi svoj smisao, cilj i kontinuitet isključivo u Njemu, čime se izravno pobijaju sva učenja koja bi uzdigla bilo koje stvorenje na razinu koja pripada jedino Bogu.