Koji nas izbavi iz vlasti tame i premjesti u Kraljevstvo Sina Ljubavi Svoje,
Koji nas izbavi iz vlasti tame i premjesti u Kraljevstvo Sina Ljubavi Svoje,
u Kojem imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha;
Koji je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakoga stvorenja;
jer u Njemu bi stvoreno sve na Nebesima i na Zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti — sve je po Njemu i za Njega stvoreno;
i On je prije svega, i sve u Njemu stoji zajedno,
Koji je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakoga stvorenja;
Koji je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen prije svake tvari.
ὅς ἐστιν εἰκὼν τοῦ θεοῦ τοῦ ἀοράτου, πρωτότοκος πάσης κτίσεως·
hos estin eikōn tou theou tou aoratou prōtotokos pasēs ktiseōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"koji jest slika toga Boga toga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja;"
1. jest Izvornik: ἐστιν [estin] Gramatika: Glagol 'biti' u prezentu indikativa, treće lice jednine. Ovdje je to bezvremenski prezent koji izriče vječnu, nepromjenjivu ontološku istinu o Sinovu biću. Značenje: Za razliku od povijesnih djela spasenja iz prethodnih stihova, ovdje započinje kristološki hvalospjev koji opisuje tko Krist vječno jest u odnosu prema Bogu i svemiru.
2. slika Izvornik: εἰκὼν [eikōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine kao predikatno ime, bez određenog člana. Odsutnost člana u predikatu naglašava narav i svojstvo: Sin po svojoj biti u potpunosti očituje Boga. Značenje: U biblijskoj i antičkoj misli 'slika' nije tek blijeda kopija, nego stvarno uprisutnjenje i objava samoga izvornika; u Kristu nevidljivi Bog postaje vidljiv i spoznatljiv.
3. toga Boga toga nevidljivoga Izvornik: τοῦ θεοῦ τοῦ ἀοράτου [tou theou tou aoratou] Gramatika: Imenica i pridjev u genitivu jednine muškog roda, pri čemu ponovljeni određeni član ispred pridjeva stavlja poseban naglasak na Božju nevidljivost kao njegovu bitnu osobinu. Značenje: Naglašava se potpuna transcendencija Boga kojeg nijedan čovjek ne može vidjeti, ali koji se savršeno otkriva u svojoj Slici – Sinu.
4. prvorođenac svakoga stvorenja Izvornik: πρωτότοκος πάσης κτίσεως [prōtotokos pasēs ktiseōs] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine bez člana, praćen genitivom jednine ženskog roda bez člana. Genitiv ovdje ima komparativnu i gospodarsku funkciju (nadređenost), a ne partitivnu, što potvrđuje idući stih. Značenje: Naslov 'prvorođenac' u semitskoj i mesijanskoj tradiciji (Ps 89,28) označava vrhovnog baštinika i dostojanstvenika koji ima prvenstvo i vlast nad svim stvorenim, te postoji prije svega stvorenoga.
Ovaj stih (Kološanima 1,15) jedno je od najuzvišenijih kristoloških mjesta u cijelom Novom zavjetu. On na snažan način sažima dvije temeljne istine o osobi Isusa Krista: Njegov potpun i jednak božanski identitet u odnosu na Boga Oca te Njegov apsolutni autoritet nad cjelokupnim svemirom.
Kao savršena 'slika', Isus ljudima objavljuje i približava nevidljivog i neograničenog Boga. Istovremeno, kao 'prvorođenac svega stvorenoga', On se ne svrstava u red kreacije, već stoji iznad nje, noseći titulu Vrhovnog suverena, čime se postavlja temelj za istinu da je upravo kroz Njega i za Njega stvoreno sve što postoji.