Njegovi su proroci lakoumni, ljudi od izdaje; njegovi su svećenici oskvrnuli Svetinju, nasilje su učinili Zakonu.
Njegovi su proroci lakoumni, ljudi od izdaje; njegovi su svećenici oskvrnuli Svetinju, nasilje su učinili Zakonu.
Usred njega Jahve je Pravedan, On ne čini nepravde. Iz jutra u jutro iznosi Svoj Sud na svjetlo, ne izostaje, a nepravednik ne poznaje srama.
Istrijebio sam narode, opustošene su kule njihove; razorio sam ulice njihove, nema prolaznika. Razrušeni su gradovi njihovi, bez čovjeka, bez stanovnika.
Rekoh: "Barem ćeš se Mene bojati, prihvatit ćeš pouku i njezino prebivalište neće biti zbrisano svime što sam joj odredio." Ipak, oni zarana pokvariše sva svoja djela.
Zato čekajte Mene - riječ je Jahvina - do dana kada ustanem kao svjedok; jer Moj je Sud da sakupim narode, da saberem kraljevstva, kako bih na njih izlio Svoj Gnjev, svu Žestinu Svoje Srdžbe. Jer će u vatri Moje Ljubomore biti proždrijeta sva Zemlja.
Istrijebio sam narode, opustošene su kule njihove; razorio sam ulice njihove, nema prolaznika. Razrušeni su gradovi njihovi, bez čovjeka, bez stanovnika.
Istrijebih narode, kule im se razoriše, ulice im opustih, te niko ne prolazi; gradovi im se raskopaše, da nema nikoga, nema stanovnika.
הִכְרַתִּי גוֹיִם נָשַׁמּוּ פִּנּוֹתָם הֶחֱרַבְתִּי חֽוּצוֹתָם מִבְּלִי עוֹבֵר נִצְדּוּ עָרֵיהֶם מִבְּלִי אִישׁ מֵאֵין יוֹשֵֽׁב
hikh.Ra.ti go.Yim na.Sha.mu pi.no.Ta/m he.che.Rav.ti chu.tzo.Ta/m mi./be.Li o.Ver nitz.Du 'a.rei./Hem mi./be.li- 'ish me./'Ein yo.Shev
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Istrijebio sam narode, opustošene su kule njihove, razorio sam ulice njihove bez prolaznika, razrušeni su gradovi njihovi bez čovjeka, bez stanovnika."
1. Istrijebio sam Izvornik: הִכְרַתִּי [hikh.Ra.ti] Gramatika: Glagol od korijena כרת (karat - rezati, odsjeći). Ovdje je u Hifil perfektu, 1. lice jednine, što označava aktivno, uzročno djelovanje subjekta u prošlosti. Značenje: U ovom kontekstu označava radikalno Božje djelovanje uništenja i potpunog odstranjivanja zlih naroda, često povezano sa sudnjim danom. Naglašava konačnost i neopozivost Božje presude nad grijehom.
2. opustošene su Izvornik: נָשַׁמּוּ [na.Sha.mu] Gramatika: Glagol od korijena שׁמם (šamam - biti opustošen, zgranut). Nifal perfekt, 3. lice množine. Nifal ovdje izražava stanje koje je posljedica katastrofalnog događaja. Značenje: Ova riječ nosi dvostruku težinu: s jedne strane opisuje doslovnu, fizičku pustoš i ruševinu prostora, a s druge psihološko stanje potpunog užasa i zapanjenosti pred takvim uništenjem.
3. kule njihove Izvornik: פִּנּוֹתָם [pi.no.Ta/m] Gramatika: Imenica פנה (pinah - ugao, ugaoni kamen, kula) u množini sa sufiksom 3. lica množine (njihove). Značenje: Označava ugaone obrambene kule na utvrđenim gradskim zidinama, koje su bile vrhunski simboli vojne moći, sigurnosti i oslonca. Njihovo uništenje pokazuje da nikakva ljudska obrana ne može zaustaviti božanski sud.
4. razorio sam Izvornik: הֶחֱרַבְתִּי [he.che.Rav.ti] Gramatika: Glagol od korijena חרב (harav - biti suh, pust, razoren). Hifil perfekt, 1. lice jednine. Značenje: Izražava aktivno pretvaranje nečega što je bilo izvorno puno života i aktivnosti u potpunu ruševinu i beživotnu pustoš. Korištenje prvog lica iznova snažno naglašava da je Bog izravni izvršitelj tog suda.
5. razrušeni su Izvornik: נִצְדּוּ [nitz.Du] Gramatika: Glagol od korijena צדה (cadah - opustošiti, uništiti). Nifal perfekt, 3. lice množine. Ovo je iznimno rijedak glagolski oblik u biblijskom tekstu. Značenje: Služi za postizanje poetičkog i dramatičnog efekta apsolutne, nepovratne pustoši gradova. Dočarava konačnu sliku potpunog brisanja ikakvih tragova urbane civilizacije.
6. bez stanovnika Izvornik: מֵאֵין יוֹשֵֽׁב [me./'Ein yo.Shev] Gramatika: Sastoji se od prijedložnog spoja מֵאֵין (me'ein - od nepostojanja, bez) i aktivnog participa יוֹשֵׁב (jošev - onaj koji sjedi, prebiva, stanovnik) od korijena ישב (jašav). Značenje: Predstavlja vrhunac i mračni klimaks opisa pustoši. Nekad bogati i glasni gradski centri reducirani su na apsolutnu prazninu u kojoj nema čovjeka, poništavajući samu srž ljudskog obitavanja na zemlji.
Ovaj stih (iz Knjige proroka Sefanije 3,6) slika je apsolutnog i neumoljivog božanskog suda nad oholim narodima. Kroz seriju dinamičnih glagola uništenja (istrijebiti, opustošiti, razoriti, razrušiti), tekst nedvosmisleno naglašava izravnu Božju intervenciju kojom se dokida svaka ljudska sigurnost, ponos i vojna moć. Zastrašujuća konačnost ovog eshatološkog suda prikazana je progresivnim pražnjenjem prostora: prvo nestaju narodi i njihove kule, potom se prazne ulice od slučajnih prolaznika, da bi na kraju čitavi gradovi ostali sablasno tihi, bez ijednog stanovnika.
U širem proročkom kontekstu, stih funkcionira kao snažno retoričko upozorenje Judinom narodu. Sudbina stranih naroda koji su se oholo oslanjali na vlastitu moć ostaje kao trajno svjedočanstvo da nikakvi graditelji, zidine ni utvrde ne mogu opstati ukoliko su izgrađeni na nepravdi i izvan odnosa s Bogom. Temeljni teološki naglasak leži na Božjem suverenitetu nad poviješću i potpunoj ispraznosti ljudskog osiguranja i samodostatnosti.