Robovi, slušajte u svemu gospodare po tijelu, ne samo naoko služeći, kao oni koji ugađaju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina.
Robovi, slušajte u svemu gospodare po tijelu, ne samo naoko služeći, kao oni koji ugađaju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina.
Što god činite, od duše radite, kao Gospodinu, a ne ljudima,
znajući da ćete od Gospodina primiti uzdarje baštine: Gospodinu Kristu služite.
Jer tko čini nepravdu, primit će za ono što skrivi, i nema pristranosti.
znajući da ćete od Gospodina primiti uzdarje baštine: Gospodinu Kristu služite.
Znajući da ćete od Gospoda primiti platu našljedstva; jer Gospodu Hristu služite.
εἰδότες ὅτι ἀπὸ κυρίου ἀπολήμψεσθε τὴν ἀνταπόδοσιν τῆς κληρονομίας· τῷ γὰρ κυρίῳ Χριστῷ δουλεύετε.
eidotes hoti apo kuriou apolēmpsesthe tēn antapodosin tēs klēronomias tō gar kuriō Christō douleuete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"znajući da od Gospodina primit ćete uzvrat baštine; Gospodinu Kristu robujete."
1. znajući Izvornik: εἰδότες [eidotes] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu množine muškog roda, koji ima značenje prezenta. Kao uzročni particip obrazlaže zašto vjernici mogu raditi 'iz duše' — zato što posjeduju trajno, čvrsto i nepokolebljivo znanje vjere. Značenje: Ovaj glagol ne označava znanje koje se tek postupno stječe iskustvom, nego unutarnju duhovnu izvjesnost i uvid u Božje obećanje. Svijest o budućoj Božjoj pravednosti daje snagu za ustrajnost u sadašnjoj nepravdi.
2. od Gospodina primit ćete Izvornik: ἀπὸ κυρίου ἀπολήμψεσθε [apo kuriou apolēmpsesthe] Gramatika: Prijedložni izraz u genitivu izvora praćen glagolom u futuru indikativa medija, 2. lice množine. Prijedlog 'apo' zajedno s istim prefiksom u složenom glagolu snažno naglašava da nagrada dolazi izravno od samoga Gospodina kao sigurnog izvora. Značenje: Glagol označava primanje onoga što je obećano i što u potpunosti odgovara uloženom trudu, kao konačna isplata. Dok zemaljski gospodari rad svojih robova često uzimaju zdravo za gotovo bez ikakve zahvalnosti, kod Gospodina nijedan trud ne ostaje zaboravljen.
3. uzvrat baštine Izvornik: τὴν ἀνταπόδοσιν τῆς κληρονομίας [tēn antapodosin tēs klēronomias] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine kao izravni objekt, praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Riječ je o epexegetskom genitivu (genitivu pobližeg objašnjenja): uzvrat koji se sastoji u samoj baštini. Značenje: Dvostruka složenica za 'uzvrat' označava punu uzajamnu naknadu, no genitiv 'baštine' otkriva zadivljujući obrat: po rimskom pravu robovi nikada nisu mogli biti baštinici, već su to bila isključivo slobodna djeca. U Kristu pak robovi primaju punopravno sinovsko nasljedstvo nebeskoga kraljevstva.
4. Gospodinu Kristu robujete Izvornik: τῷ κυρίῳ Χριστῷ δουλεύετε [tō kuriō Christō douleuete] Gramatika: Imenice u dativu jednine s određenim članom na naglašenom prvom mjestu u rečenici, praćene glagolom u prezentu u 2. licu množine. Oblik glagola jednako glasi u indikativu ('robujete') i u imperativu ('robujte'), pa istodobno objavljuje duhovnu činjenicu i poziva na djelovanje u skladu s njom. Značenje: Stavljanjem 'Gospodina Krista' na početak rečenice izriče se konačna istina o identitetu kršćanskih robova: njihov stvarni vlasnik nije zemaljski gospodar, nego Pomazanik koji ih je otkupio. Ropstvo Kristu ujedno je vrhunska duhovna sloboda koja vjernika oslobađa od straha pred ljudima. Imena: - Krist [Χριστῷ (heb. מָשִׁיחַ) / Christō] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev Χριστός (Christos) od glagola χρίω (chriō — mazati, pomazati uljem), što je izravan prijevod hebrejskog naziva מָשִׁיחַ (Mašiah — Mesija). Izvorno naslov za kraljeve, svećenike i proroke posvećene svetim uljem, u Novom zavjetu postaje vlastito ime Isusa iz Nazareta kao očekivanog Božjeg Spasitelja i Kralja.
Ovaj stih (Kološanima 3,24) donosi duboku utjehu i revolucionarnu promjenu paradigme za rane kršćane, posebno za one koji su bili u ropstvu. Pavao ih podsjeća da njihov svakodnevni trud nije uzaludan i da njihov konačni poslodavac i sudac nije zemaljski gospodar, već sam Bog. Umjesto zemaljske plaće koju robovi nisu ni mogli primiti, Bog im obećava 'nagradu baštine'.
To je teološki iznimno snažno jer spaja ideju pravednog uzvrata za trud s idejom milosnog nasljedstva koje pripada samo djeci, a ne robovima. Zaključna tvrdnja 'Gospodinu Kristu služite' podiže dostojanstvo svakog ljudskog rada, pretvarajući čak i najobičnije poslove u sveti čin bogoštovlja. Sve što vjernik čini, čini kao služenje samome Kristu, čime svaka svakodnevna dužnost dobiva vječnu vrijednost.