Početna ›

Kološanima 1,3 — Poslanica Kološanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Pavao, apostol Krista Isusa po Volji Božjoj, i brat Timotej,

svetima u Kolosu i vjernoj braći u Kristu: Milost vam i mir od Boga, Oca našega.

Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda se za vas moleći,

čuvši za vjeru vašu u Kristu Isusu i za ljubav koju imate prema svima svetima

zbog nade pohranjene za vas na Nebesima, za koju unaprijed čuste u Riječi Istine, Evanđelju

Biblija

Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda se za vas moleći,

Daničić-Karadžić

Zahvaljujemo Bogu i ocu Gospoda svojega Isusa Hrista, moleći se svagda za vas,

Original

Εὐχαριστοῦμεν τῷ θεῷ καὶ πατρὶ τοῦ κυρίου ἡμῶν Ἰησοῦ Χριστοῦ πάντοτε περὶ ὑμῶν προσευχόμενοι,

Izgovor

Eucharistoumen tō theō kai patri tou kuriou hēmōn Iēsou Christou pantote peri humōn proseuchomenoi

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Zahvaljujemo tomu Bogu Ocu toga Gospodina našega Isusa Krista svagda za vas moleći se,"

Analiza

1. Zahvaljujemo Izvornik: Εὐχαριστοῦμεν [Eucharistoumen] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 1. lice množine. Prezent ovdje izražava trajnu, učestalu i opetovanu radnju. Značenje: Glagol je izveden iz korijena 'eu' (dobro) i 'charis' (milost/dar), te označava zahvalno prepoznavanje Božje milosti na djelu u životima vjernika. Množina uključuje i Timoteja te naglašava zajedničku molitvenu brigu.

2. tomu Bogu Ocu toga Gospodina našega Isusa Krista Izvornik: τῷ θεῷ πατρὶ τοῦ κυρίου ἡμῶν Ἰησοῦ Χριστοῦ [tō theō patri tou kuriou hēmōn Iēsou Christou] Gramatika: Imenice u dativu jednine (τῷ θεῷ πατρὶ) kao neizravni objekt glagola zahvaljivanja, praćene genitivnim nizom (τοῦ κυρίου...). Budući da se određeni član nalazi samo ispred riječi 'Bog', a ne ponavlja se ispred 'Otac', pojam 'Otac' stoji u tijesnoj apoziciji i pobliže određuje tko je taj Bog. Značenje: U Starom zavjetu Bog se prepoznaje kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, a u Novom zavjetu on je najdublje objavljen kao Otac Gospodina Isusa Krista.

3. svagda Izvornik: πάντοτε [pantote] Gramatika: Vremenski prilog koji zbog svog položaja u rečenici može modificirati ili glavni glagol ('svagda zahvaljujemo') ili particip koji slijedi ('svagda se moleći'). Značenje: Naglašava postojanost i neprekidnost apostolskog zastupničkog sjećanja na zajednicu u Kolosu u svakoj prilici molitve.

4. moleći se Izvornik: προσευχόμενοι [proseuchomenoi] Gramatika: Particip prezenta u mediju/pasivu (deponentni glagol), nominativ množine muškog roda. Kao priložni particip vremena ili načina opisuje okolnosti u kojima se vrši glavna radnja zahvaljivanja ('dok se molimo'). Značenje: Pokazuje da su zahvaljivanje i zastupnička molitva kod Pavla nerazdvojni: svaka molitva za Kološane prožeta je zahvalnošću Bogu za njih. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (Yeshua), skraćenog od Jehošua, što spaja Božje ime Jahve s glagolom 'jaša' (spasiti, izbaviti).

- Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki prijevod hebrejskog 'Mašiah' (Mesija), od glagola 'chriō' (pomazati), kojim se označava Božji izabranik i pomazani Kralj.

Zaključak

Ovaj stih (Kološanima 1:3) predstavlja klasičan pavlovski uvod koji postavlja jasan obrazac kršćanskog molitvenog života. Odmah se uspostavlja čvrst kristološki temelj, gdje se Bogu pristupa i zahvaljuje isključivo kroz prepoznavanje Njega kao Oca suverenog Gospodina Isusa Krista. Korištenje titule 'Gospodin' za Isusa potvrđuje Njegov božanski autoritet i središnju ulogu u vjeri prve crkve.

Nadalje, tekst jasno naglašava dvostruku, ali neodvojivu prirodu duhovnog života: trajnu zahvalnost Bogu i neprekidni zagovor za zajednicu. Pavao nas podsjeća da kršćanska duhovnost nije izolirana, već se ostvaruje u zajedništvu ('Gospodina našega') i neprestanoj brizi za drugoga ('uvijek za vas moleći'), čineći zahvalnost i zagovor temeljnim stupovima crkve.