Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine Darijeve, dođe Riječ Jahve proroku Hagaju:
Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine Darijeve, dođe Riječ Jahve proroku Hagaju:
"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Pitaj sada svećenike za pouku:
'Ako čovjek nosi sveto meso u skutu svoje haljine i svojim skutom dotakne kruh, varivo, vino, ulje ili bilo kakvu hranu, hoće li to postati sveto?'" Svećenici odgovoriše: "Ne."
Hagaj reče: "Ako onaj tko je nečist zbog mrtvaca dotakne išta od ovoga, hoće li to postati nečisto?" A svećenici odgovoriše: "Postat će nečisto."
Tada Hagaj odgovori: "Takav je ovaj narod i takav je ovaj puk preda Mnom - riječ je Jahvina - i takvo je svako djelo njihovih ruku; i ono što tamo prinose nečisto je.
'Ako čovjek nosi sveto meso u skutu svoje haljine i svojim skutom dotakne kruh, varivo, vino, ulje ili bilo kakvu hranu, hoće li to postati sveto?'" Svećenici odgovoriše: "Ne."
Gle, ako bi ko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hljeba ili variva ili vina ili ulja ili kakoga god jela, bi li se osvetio? A sveštenici odgovoriše i rekoše: ne.
הֵן יִשָּׂא אִישׁ בְּשַׂר קֹדֶשׁ בִּכְנַף בִּגְדוֹ וְנָגַע בִּכְנָפוֹ אֶל הַלֶּחֶם וְאֶל הַנָּזִיד וְאֶל הַיַּיִן וְאֶל שֶׁמֶן וְאֶל כָּל מַאֲכָל הֲיִקְדָּשׁ וַיַּעֲנוּ הַכֹּהֲנִים וַיֹּאמְרוּ לֹֽא
hen yi.sa'- 'ish be.sar- Ko.desh bi/kh.Naf big.D/o ve./na.Ga' bi/kh.na.f/o 'el- ha./Le.chem ve./'el- ha./na.Zid ve./'el- hai./Ya.yin ve./'el- She.men ve./'el- kol- ma.'a.Khal ha./yik.Dash va/i.ya.'a.Nu ha./ko.ha.Nim va/i.yo.me.Ru Lo'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako nosi čovjek meso sveto u skutu haljine svoje i dotakne skutom svojim do kruha i do variva i do vina i do ulja i do svakog jela, hoće li postati sveto? I odgovoriše svećenici i rekoše: Ne."
1. meso sveto Izvornik: בְּשַׂר קֹדֶשׁ [be.sar- Ko.desh] Gramatika: Imenički lanac u konstruktnom stanju (status constructus). Riječ 'besar' (meso od) vezana je uz imenicu 'kodesh' (svetost), što doslovno znači 'meso svetosti'. Značenje: Odnosi se na meso životinje žrtvovane Bogu u Hramu. Prema Zakonu, takvo meso nosi posebnu, posvećenu kvalitetu koja zahtijeva pažljivo rukovanje i ne smije se miješati s običnim stvarima.
2. u skutu Izvornik: בִּכְנַף [bi/kh.Naf] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/na) spojen s imenicom 'kanaf' (krilo, okrajak, skut) u konstruktnom stanju. Imenica označava rub ili nabor odjeće. Značenje: Skut ovdje služi kao improvizirana vreća za nošenje posvećenog mesa. Naglašava se fizički medij koji stoji između svetog predmeta i vanjskog svijeta, što je važno za pitanje prijenosa svetosti.
3. i dotakne Izvornik: וְנָגַע [ve./na.Ga'] Gramatika: Glagol u Qal perfektu s waw-konsekutivnim (veqatal), što označava slijed radnje ili hipotetsku buduću radnju u uvjetnoj rečenici. Korijen je 'naga', što znači dotaknuti ili udariti. Značenje: Fokusira se na problem indirektnog prijenosa. Iako Hramski propisi nalažu da ono što izravno dotakne sveto meso postaje sveto (Levitski zakonik 6), ovdje se propituje prijenos 'u drugom stupnju' – kada posrednik (haljina) dotakne treći predmet.
4. hoće li postati sveto? Izvornik: הֲיִקְדָּשׁ [ha./yik.Dash] Gramatika: Upitna čestica 'ha' (he interrogativum) dodana na glagol u Qal imperfektu trećeg lica jednine. Korijen 'kadash' znači biti ili postati svet. Značenje: Ovo je središnje teološko i pravno (halahičko) pitanje stiha. Prorok ispituje širi li se svetost automatski i zarazno poput svojevrsnog 'svetog virusa' kroz lanac doticaja.
5. I odgovoriše svećenici i rekoše Izvornik: וַיַּעֲנוּ הַכֹּהֲנִים וַיֹּאמְרוּ [va/i.ya.'a.Nu ha./ko.ha.Nim va/i.yo.me.Ru] Gramatika: Dva glagola u waw-konsekutivnom imperfektu (wayyiqtol), tipična za narativni slijed, uz imenicu 'svećenici' s određenim članom. Značenje: Svećenici su ovlašteni tumači Zakona (Tore). Njihov autoritativan odgovor utvrđuje da svetost ima stroge granice i ne prenosi se beskonačno; ona je ekskluzivna i zahtijeva izravnu interakciju, a ne slučajan kontakt.
Ovaj stih iz Knjige proroka Hagaja (2:12) predstavlja oblik halahičkog (zakonskog) ispitivanja gdje prorok testira svećenike o pravilima obredne čistoće i svetosti. Središnja pouka je da svetost nije lako prenosiva; ona se ne širi automatski kroz niz posrednika. Sveto meso može posvetiti odjeću u kojoj se nosi (izravan kontakt), ali ta odjeća ne može dalje posvetiti drugu hranu (neizravan kontakt).
Prorok ovu lekciju koristi kao metaforu za duhovno stanje naroda. Iako se nalaze u Svetoj Zemlji i grade Hram, sama ta prisutnost ili njihova obredna djela ne čine ih automatski svetima. Nasuprot tome, u sljedećem će stihu (2:13) Hagaj pokazati da je nečistoća (poput dodira mrtvaca) izrazito 'zarazna'. Teološka poruka je otrežnjujuća: grijeh i nečistoća lako se šire i kvare sve oko sebe, dok se pravednost i svetost ne stječu usputnim kontaktom s vjerskim obredima, već zahtijevaju izravnu posvećenost i čisto srce.