I kada se poslanica pročita kod vas, učinite da se pročita i u Crkvi Laodicejaca, a i vi da pročitate onu iz Laodiceje.
I kada se poslanica pročita kod vas, učinite da se pročita i u Crkvi Laodicejaca, a i vi da pročitate onu iz Laodiceje.
I recite Arhipu: "Gledaj službu koju si primio u Gospodinu, da je ispunjaš."
Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Spominjite se mojih okova. Milost s vama.
Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Spominjite se mojih okova. Milost s vama.
Pozdrav mojom rukom Pavlovom. Opominjite se mojijeh okova. Blagodat sa svima vama. Amin.
Ὁ ἀσπασμὸς τῇ ἐμῇ χειρὶ Παύλου. μνημονεύετέ μου τῶν δεσμῶν. ἡ χάρις μεθ᾽ ὑμῶν ἀμήν. πρός Κολασσαεῖς ἐγράφη ἀπό Ῥώμης διά τυχικοῦ καί Ὀνησίμου.¶
Ho aspasmos tēa emēa cheiri Paulou mnēmoneuete mou tōn desmōn hē charis meth᾽ humōn amēn pros Kolassaeis egraphē apo Rhōmēs dia tuchikou kai Onēsimou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pozdrav mojom rukom Pavlovom. Spominjite se mojih okova. Milost s vama."
1. Pozdrav Izvornik: Ὁ ἀσπασμὸς [Ho aspasmos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom. Rečenica je eliptična (bez glagola 'biti'), što je uobičajena formula za vlastoručni potpis na kraju antičkih pisama. Značenje: Označava završni pozdrav kojim pošiljatelj zaključuje poslanicu, izražavajući osobnu naklonost, mir i zajedništvo s primateljima.
2. mojom rukom Pavlovom Izvornik: τῇ ἐμῇ χειρὶ Παύλου [tēa emēa cheiri Paulou] Gramatika: Posvojna zamjenica i imenica ženskog roda u dativu jednine s određenim članom (dativ sredstva ili instrumentala), uz vlastito ime u genitivu jednine koje stoji u apoziciji prema posvojnoj zamjenici 'mojom'. Značenje: Dok je ostatak poslanice pisao pisar po diktatu, Pavao osobno uzima pisaljku kako bi ispisao završne riječi. Time potvrđuje autentičnost poslanice i daje joj snažan osobni pečat.
3. Spominjite se Izvornik: μνημονεύετέ [mnēmoneuete] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, imperativ, 2. lice množine. Prezentski oblik zapovjednoga načina traži trajno stanje svijesti i neprekidno sjećanje. Značenje: U biblijskom govoru sjećanje nije samo misaoni čin prizivanja u pamet, nego aktivna solidarnost, suosjećanje i ustrajna molitvena potpora.
4. mojih okova Izvornik: μου τῶν δεσμῶν [mou tōn desmōn] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine i imenica muškog roda u genitivu množine s određenim članom. Genitiv ovdje stoji kao izravni dopunski objekt glagola sjećanja. Značenje: Okovi su stvarni lanci Pavlova sužanjstva, ali ujedno i znak njegova apostolskog autoriteta te cijene koju plaća za naviještanje evanđelja poganima.
5. Milost s vama Izvornik: ἡ χάρις μεθ᾽ ὑμῶν [hē charis meth᾽ humōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom, te prijedlog s osobnom zamjenicom u genitivu množine. Odsutnost glagola daje izrazu oblik svečanog završnog blagoslova. Značenje: Kratka završna blagoslovna formula kojom apostol povjerava zajednicu Božjoj nezasluženoj naklonosti, snazi i spasenjskoj prisutnosti. Imena:
- Pavao [Παῦλος / Paulos] (osoba) Znači: malen, neznatan Tvorba: Grčki oblik rimskoga prezimena (cognomena) Paullus, izvedenog iz latinskog pridjeva paucus / paulus što znači 'malen' ili 'neznatan'. Promjena imena: Njegovo židovsko ime bilo je Savao (grč. Σαῦλος Saulos, od heb. שָׁאוּל Ša'ul – 'izmoljen', 'tražen'). Kao rimski građanin imao je i rimsko ime Pavao, koje od početka misijskog djelovanja među poganima (Dj 13,9) postaje njegovo redovito ime u Novom zavjetu.
Ovaj kratki stih, koji predstavlja završetak Poslanice Kološanima (Kol 4,18), duboko je osoban i emotivan. Pavao preuzima pero od svog pisara kako bi ostavio vlastoručni potpis, potvrđujući time autentičnost i apostolski autoritet svoga pisma. Njegov poziv zajednici da se 'sjeća njegovih okova' nije izraz samosažaljenja, već snažan pastoralni podsjetnik na cijenu nasljedovanja Krista i propovijedanja evanđelja, kojim ih potiče na ustrajnost, vjernost i stalnu solidarnost u molitvi.
Apostol završava svojom prepoznatljivom teološkom formulom zazivajući Božju milost. U samo nekoliko riječi Pavao sažima svoj cjelokupni odnos s crkvom: osobnu ljubav izraženu kroz vlastoručni pozdrav, dijeljenje patnje kroz spomen okova i potpuno oslanjanje na Boga zazivom milosti, ostavljajući Kološanima trajnu poruku zajedništva, nade i duhovnog ohrabrenja.