"Ne dotakni, niti okusi, niti dirni" —
"Ne dotakni, niti okusi, niti dirni" —
što je sve za propast potrošnjom — po zapovijedima i naukama ljudskim,
koje doduše imaju glas mudrosti u samovoljnom bogoštovlju i poniznosti i neštednji tijela, ne u nekoj časti, nego za zasićenje tijela.
koje doduše imaju glas mudrosti u samovoljnom bogoštovlju i poniznosti i neštednji tijela, ne u nekoj časti, nego za zasićenje tijela.
Koje je samo po riječi premudrost samovoljno izbrane službe i poniznosti i nešteđenja tijela, ne za čast kaku, za punjenje tijela.
ἅτινά ἐστιν λόγον μὲν ἔχοντα σοφίας ἐν ἐθελοθρησκίᾳ καὶ ταπεινοφροσύνῃ καὶ ἀφειδίᾳ σώματος, οὐκ ἐν τιμῇ τινι πρὸς πλησμονὴν τῆς σαρκός.¶
hatina estin logon men echonta sophias en ethelothrēskia kai tapeinophrosunē kai apheidia sōmatos ouk en timēa tini pros plēsmonēn tēs sarkos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"koja je riječ doduše imajuća mudrosti u samovoljnom-bogoštovlju i poniznosti i neštednji tijela, ne u časti nekoj prema zasićenju tog mesa."
1. koja je riječ doduše imajuća mudrosti Izvornik: ἅτινά ἐστιν λόγον μὲν ἔχοντα σοφίας [hatina estin logon men echonta sophias] Gramatika: Kvalitativna odnosna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda označava vrstu ili narav ('takve stvari koje'). Glagol 'biti' u jednini tvori perifrastičnu konstrukciju s participom prezenta aktiva u množini srednjeg roda ('imajuća'), dok čestica 'doduše' (μὲν) najavljuje suprotnost koja u drugom dijelu rečenice slijedi s negacijom 'ne' (οὐκ). Značenje: Idiom 'imati riječ mudrosti' znači imati glas, reputaciju ili privid mudrosti. Pavao priznaje da takva stroga pravila naizgled djeluju duboko i duhovno privlačno, ali je to samo vanjska fasada bez stvarne božanske istine.
2. u samovoljnom-bogoštovlju Izvornik: ἐν ἐθελοθρησκίᾳ [en ethelothrēskia] Gramatika: Imenica u dativu jednine ženskog roda s prijedlogom koji označava područje ili način. Riječ je o složenici od glagola 'htjeti' (ἐθέλω) i imenice 'religija, bogoštovlje' (θρησκεία). Značenje: Ova je riječ vjerojatno Pavlova kovanica (pojavljuje se prvi put u grčkoj književnosti upravo ovdje). Označava religioznost po vlastitom izboru – štovanje koje čovjek sam sebi propisuje po vlastitoj volji, umjesto da u vjeri prihvati Božju objavu u Kristu.
3. i poniznosti i neštednji tijela Izvornik: καὶ ταπεινοφροσύνῃ καὶ ἀφειδίᾳ σώματος [kai tapeinophrosunē kai apheidia sōmatos] Gramatika: Dvije imenice u dativu jednine ženskog roda nadovezuju se na prethodni prijedlog, a prati ih genitiv jednine srednjeg roda ('tijela') kao objektni genitiv (neštednja usmjerena prema tijelu). Imenica za neštednju tvorena je niječnim prefiksom (alfa privativum) od glagola 'štedjeti'. Značenje: Poniznost je ovdje u lažnom, iskrivljenom obliku (kao u 2,18) – hinjena skrušenost i asketsko mrtvljenje. 'Neštednja tijela' opisuje nemilosrdno, strogo postupanje prema fizičkom organizmu kroz postove i uskraćivanja, u zabludi da patnja tijela sama po sebi posvećuje dušu.
4. ne u časti nekoj Izvornik: οὐκ ἐν τιμῇ τινι [ouk en timēa tini] Gramatika: Objektivna negacija niječe prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda, pri čemu neodređena enklitička zamjenica pojačava općenitost ('ni u kakvoj časti/vrijednosti'). Ovaj izraz stoji u izravnoj antitezi s česticom μὲν s početka stiha. Značenje: Imenica znači čast, cijenu ili stvarnu vrijednost. Unatoč impresivnom izgledu mudrosti i pobožnosti, cijeli taj asketski sustav pred Bogom i u duhovnoj stvarnosti nema baš nikakvu istinsku vrijednost.
5. prema zasićenju tog mesa Izvornik: πρὸς πλησμονὴν τῆς σαρκός [pros plēsmonēn tēs sarkos] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine ženskog roda može označavati svrhu ('za udovoljavanje') ili suprotstavljanje ('protiv udovoljavanja'), a prati ga genitiv jednine ženskog roda s određenim članom. Značenje: Završetak stiha nosi snažan teološki paradoks: ili takva pravila nemaju nikakve vrijednosti u borbi *protiv* udovoljavanja grešnoj naravi (jer ne mijenjaju srce), ili zapravo služe *za* udovoljavanje 'mesu' (tj. paloj ljudskoj naravi) tako što hrane duhovni ponos i samopravednost asketa.
Ovaj stih (Kološanima 2,23) nedvosmisleno kritizira religijski asketizam i samonametnutu religioznost kao metodu duhovnog rasta. Iako takve prakse (strogost prema tijelu, lažna poniznost i ljudska pravila) izvana mogu djelovati vrlo pobožno i odavati privid duhovne mudrosti, apostol Pavao razotkriva da one nemaju apsolutno nikakvu stvarnu vrijednost u borbi protiv grešne ljudske naravi (pūti).
Teološka poanta jest da izvanjsko kažnjavanje biološkog tijela ('sōma') nema moć obuzdati unutarnje grešne nagone pale naravi ('sarx'). Naprotiv, pristup baziran na ljudskoj volji i 'samovoljnom bogoštovlju' vrlo često hrani upravo ono što pokušava pobijediti, jer vodi u prikriveni duhovni ponos i samopravednost. Prava pobjeda nad grijehom i preobrazba srca ne postiže se ljudskim naporima, već isključivo obnovljenim životom u Isusu Kristu.