Ako dakle suuskrsnuste s Kristom, ono gore tražite, gdje je Krist koji sjedi o desnici Božjoj;
Ako dakle suuskrsnuste s Kristom, ono gore tražite, gdje je Krist koji sjedi o desnici Božjoj;
na ono gore mislite, ne na ono na zemlji.
Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu;
kada se Krist, život vaš, pokaže, tada ćete se i vi s Njime pokazati u Slavi.
na ono gore mislite, ne na ono na zemlji.
Mislite o onome što je gore a ne što je na zemlji.
τὰ ἄνω φρονεῖτε μὴ τὰ ἐπὶ τῆς γῆς.
ta anō phroneite mē ta epi tēs gēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ono gore mislite ne ono na zemlji."
1. mislite Izvornik: φρονεῖτε [phroneite] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, imperativ, 2. lice množine. Kao i prethodni imperativ 'tražite', prezent ovdje zahtijeva trajno unutarnje usmjerenje i neprekidnu naviku uma. Značenje: Grčki glagol 'phroneō' obuhvaća puno više od pukog intelektualnog razmišljanja: označava cjelokupni unutarnji stav, usmjerenost uma, srca, volje i prosudbe. Vjernik treba sve stvarnosti promatrati i vrednovati iz perspektive Kristove nebeske vladavine.
2. ne Izvornik: μὴ [mē] Gramatika: Nijekana čestica koja se u grčkom redovito koristi uz zapovjedne oblike (imperative) te izražava zabranu voljnog opredjeljenja. Značenje: Oštro suprotstavlja dva nespojiva životna usmjerenja i traži svjesno odvraćanje unutarnjeg pogleda od čisto zemaljskih mjerila.
3. ono na zemlji Izvornik: τὰ ἐπὶ τῆς γῆς [ta epi tēs gēs] Gramatika: Određeni član u akuzativu množine srednjeg roda poimeničuje cijeli prijedložni izraz ('prizemne stvari', 'ono što pripada zemaljskom poretku'). Genitiv imenice 'zemlja' uz prijedlog 'epi' označava prostor na kojem se to nalazi. Značenje: Ne označava stvoreni materijalni svijet kao takav, koji je Božje djelo, nego grešnu, prolaznu sferu ljudskog života zatvorenu u sebe (usp. popis grijeha u 3,5 i ljudske propise u 2,20-23).
Ovaj stih (Kološanima 3:2) predstavlja jasan poziv na radikalnu i trajnu promjenu životne perspektive. Korištenjem imperativa prezenta, apostol naglašava da odvraćanje misli od prolaznih, zemaljskih stvari i njihovo usmjeravanje prema vječnim, nebeskim stvarnostima nije jednokratan čin, već kontinuiran i svjestan svakodnevni proces.
Ovakvo usmjeravanje uma ('φρονέω') ne poziva na bijeg od svijeta ili zanemarivanje svakodnevnih obveza, već na usklađivanje cjelokupnog pogleda na svijet s Božjim vrijednostima. Budući da ono čemu težimo i o čemu razmišljamo izravno oblikuje naše ponašanje i identitet, ključno je da unutarnji stavovi budu čvrsto ukorijenjeni u vječnosti.