Kako je nastala Osječka Biblija?

Sredinom 19. stoljeća jedan je čovjek u New Yorku odlučio prebrojiti Bibliju. Ne poglavlja ni stihove, nego svaku riječ, i svakoj dati broj. Trebalo mu je oko 35 godina. Sto trideset šest godina kasnije, u Osijeku, upravo je taj broj riješio problem koji nas je mučio cijeli prvi prijevod: drvo koje je postajalo stablo i stablo koje je postajalo drvo.

Dnevnik od 4591 zamjene

U prvom prolazu kroz Stari zavjet vodili smo dnevnik. Svaki put kad smo jednu riječ zamijenili drugom, zapisali smo to: koja je riječ odbačena, koja izabrana i u kojem stihu. Samo za knjige od Postanka do Nehemije nakupilo se 4591 takvih zapisa.

Kad smo ih posložili, slika je bila neugodna. „Dom“ je 438 puta zamijenjen s „kuća“, a „kuća“ sedam puta s „dom“. „Stablo“ je postajalo „drvo“, pa opet „stablo“. Ista žrtva bila je u jednom poglavlju „okajnica“, a u drugom „žrtva za grijeh“. Pri prijevodu nismo griješili iz neznanja. Griješili smo zato što smo svaki put iznova odlučivali, a ono o čemu se svaki put iznova odlučuje ne može biti dosljedno.

Najgore su bile zamjene koje su izgledale razumno. „Dolina“ je dosljedno postajala „ravnica“, iako hebrejski za dolinu i za ravnicu ima dvije različite riječi. Jednom hrvatskom zamjenom tako smo izbrisali razliku koju je pisac izvornika pomno čuvao. Trebalo je nešto što zna koja hebrejska riječ stoji ispod svake hrvatske.

Čovjek koji je prebrojio Bibliju

James Strong rođen je u New Yorku 14. kolovoza 1822. Bio je metodistički teolog, profesor egzegetske teologije na Teološkom sjemeništu Drew punih 27 godina. Uz to je s Johnom McClintockom uređivao biblijsku enciklopediju u deset svezaka i sjedio u odboru koji je revidirao engleski prijevod Starog zavjeta.

No pamti ga se po jednom pothvatu. Uzeo je englesku Bibliju kralja Jakova i popisao svaku riječ u njoj, s mjestom na kojem se pojavljuje. Uz svaku je zapisao broj hebrejske ili grčke riječi iz koje dolazi. Hebrejskih riječi Starog zavjeta nabrojio je 8674, a grčke riječi Novog zavjeta numerirao je do 5624. Sve je to radio ručno, s pomoćnicima, oko 35 godina.

Konkordancija je izašla 1890. Strong je umro četiri godine kasnije, 7. kolovoza 1894. Nije mogao znati da će njegov sustav dočekati računala, internet i umjetnu inteligenciju, i da će se njime služiti velik dio ozbiljnih alata za proučavanje Biblije. Njegova je genijalnost u jednostavnosti: jedna riječ izvornika, jedan broj, bez obzira na to kako je tko preveo.

Broj koji zna razliku između stabla i drva

Strongov broj kaže koja je riječ u izvorniku, ali ne i što ona znači na tom mjestu. Hebrejsko ec (H6086) može biti stablo u vrtu i drvo za ogrjev. Taj korak napravili su znanstvenici iz Tyndale Housea u Cambridgeu: istom broju dodali su slovo za svako značenje i podatke objavili otvoreno, za svakoga.

Kad smo hebrejski tekst usporedili s tim slovima, „šetanje“ je dobilo objašnjenje. Iza jedne hrvatske dvojbe redovito su stajale dvije različite stvari:

Iz toga je nastao pojmovnik od stotinjak pojmova, vezan za broj, a ne za hrvatsku riječ. Sada više ne odlučujemo iznova: za svaki stih unaprijed zadajemo pojmove koji se u njemu stvarno pojavljuju, s jednim dopuštenim izrazom. Rezultat se vidi u Levitskom zakoniku 4, gdje je okajnica ista u svih 35 stihova.

Put jednog stiha

Uzmimo drugi stih Biblije. Njegov put počinje u Leningradskom kodeksu, najstarijem cjelovitom rukopisu hebrejske Biblije, prepisanom oko 1008. godine:

וְהָאָֽרֶץ הָיְתָה תֹהוּ וָבֹהוּ וְחֹשֶׁךְ עַל־פְּנֵי תְהוֹם וְרוּחַ אֱלֹהִים מְרַחֶפֶת עַל־פְּנֵי הַמָּיִם

Svaka riječ dobiva svoj broj, izgovor i gramatički opis. Zatim nastaje doslovni prijevod, namjerno nezgrapan jer čuva hebrejski red riječi:

„I zemlja bijaše pustoš i praznina i tama nad licem bezdana i duh Boga lebdio je nad licem voda.“

Tek onda nastaje hrvatski tekst, i to ne za jedan stih nego za cijelo poglavlje odjednom. Pri tome vrijedi više od dvadeset pravila. Hebrejski nema glagol „biti“ u rečenici o tami, pa ga u hrvatskom dodajemo. „Nad licem“ je u hebrejskom samo prijedlog „nad“. Glagol za Duha opisuje trajnu radnju, pa ostaje u imperfektu:

Svaku takvu odluku upisujemo u komentar stiha, iznad prethodnih. Tko čita Osječku Bibliju na biblija.hr, uz stih vidi i izvornik, izgovor, analizu riječi i objašnjenje zašto stih glasi baš tako. Za težak i ponavljajući posao koristimo umjetnu inteligenciju, ali pravila, pojmovnik i završnu riječ određuje čovjek.

Poliranja nikad dosta

Zamislite mač na stolu kovača. Oštrica je već izbrušena i ispolirana, i u njoj se vidi lice. Svatko bi rekao da je gotov. A majstor uzima novi papir, s još finijim pijeskom, i nastavlja. Pod njegovom rukom oblik oštrice ostaje isti, ali sjaj postaje dublji.

Tako radimo i mi s Osječkom Biblijom. Prvo poliranje bilo je grubo: u 77 dana prešli smo cijelu Bibliju, od Postanka do Otkrivenja, i dali joj oblik. Sada uzimamo finiji papir.

U drugom prolazu čitamo probu po probu: rodoslovlje iz Mateja, Govor na gori, prvo poglavlje Luke, prve stranice Postanka, propise o žrtvama iz Levitskog zakonika. Nakon svakog čitanja zastanemo i pitamo se što još može biti vjernije. Tako je nastalo pravilo da Bog i dalje govori u množini, kako stoji u hebrejskom:

Tako smo odlučili da se s plodnog stabla jede, a da je drvo ono od čega se gradi i loži. Tako je „janjac“ postao „janje“, a „anđeo Gospodinov“ posvuda „anđeo Gospodnji“.

Većinu tih promjena čitatelj neće ni primijetiti. Jedna zamijenjena riječ u jednom stihu gotovo je nevidljiva. Ali kad ih je tisuće, i kad sve idu u istom smjeru, tekst počinje sjati drukčije. Govor na gori otvara navodnike u prvom blaženstvu i drži ih otvorenima do kraja 7. poglavlja, jer Isus cijelo to vrijeme govori:

Okajnica je u Levitskom zakoniku okajnica u svakom stihu. JHWH je u Starom zavjetu uvijek Jahve.

Znamo da tu nema kraja. Uvijek će postojati još finiji papir i još jedan prolaz. Možda je upravo u tome ljepota ovog posla, jer tako i Bog polira nas. Prvo poliranje često je grubo i boli. Kasnije su promjene sitne, gotovo nevidljive, ali sjaj je iz dana u dan sve veći.

Što slijedi: Biblija koja odgovara na pitanja

Idući tjedan počinjemo novi projekt. Gradimo sustav koji na pitanje odgovara iz samog teksta Osječke Biblije, sa stihovima i riječima izvornika, a ne iz općeg znanja s interneta. Stručno se takav sustav zove RAG.

Temelj su mu upravo Strongovi brojevi. Kad čitatelj upiše „paljenica“, sustav pronađe svako mjesto s hebrejskim ola, pokaže povezane pojmove i povede ga do grčkih riječi Novog zavjeta. Upiše li pitanje, dobiva odgovor uz stihove na kojima se temelji, pa ga može sam provjeriti.

Za taj projekt okupili smo partnere, etablirane stručnjake za prijevod Biblije. To što su pristali raditi s nama najbolje govori o tome dokle je Osječka Biblija stigla. Sve je, na kraju, počelo s čovjekom koji je prije više od stotinu i pedeset godina sjeo i odlučio prebrojiti Bibliju.

Izvori

• James Strong (theologian), Wikipedia
• Strong's Concordance, Wikipedia
• James Strong Labored Thirty-five Years on a Bible Tool, Christian History Institute
• STEPBible Data, Tyndale House Cambridge / STEPBible.org, licenca CC BY 4.0